Karma

Pored duševnog i tjelesnog zdravlja, skladni odnosi čine temelj kvalitetnog života. Upravo o odnosima ovisi da li će neka osoba biti sretna ili ne. O odnosima također ovisi da li je određena osoba uravnotežena ili ne. Osoba koja izbjegava odnose s drugim ljudima ili je većina njenih odnosa loša, ne može se nazvati zdravom osobom. Tako su odnosi i njihova kvaliteta vrlo dobro dijagnostičko sredstvo jer direktno ukazuju na stanje u kojem se osoba nalazi. Čovjek mora imati barem jedan kvalitetan odnos da bi uopće mogao početi s bilo kojim oblikom terapijske intervencije. Ukoliko ga nema, neće imati pravi motiv za ostvarenje promjene koju donosi terapijska intervencija, neće moći dobiti potrebnu podršku i potvrdu o uspješno izvedenoj intervenciji od bliske osobe iz svoje neposredne okoline, niti će imati odnos kao osnovno sredstvo kroz koje se manifestira i ostvaruje novonastalo stanje svijesti. Tada je bolje da terapijska intervencija započne kreiranjem jednog kvalitetnog odnosa, a tek kad se odnos ostvari osoba može prijeći na druge vrste rada. Odnosi predstavljaju izuzetno bitnu dimenziju ljudskog postojanja. Ako malo pažljivije promotrimo što je to u stvari sam život, doći ćemo do saznanja da je život u svojoj suštini proces koji se odvija između ljudi, odnosno odnos između bića koja tvore životni lanac. Ukoliko postoji odnos, postoji i život. Život bez odnosa nije moguć. Kada život sagledamo s nivoa duhovne realnosti, tada postoji direktna povezanost svih oblika života i svih bića koja ga sačinjavaju. Naime, potražimo li zajednički nazivnik različitim mističnim iskustvima, onda će to biti stanje sveopćeg jedinstva. Bog je sveprisutan i jedan upravo zbog toga što čini samu suštinu svih pojedinačnih životnih formi. Ukoliko kod duhovnog iskustva ne postoji razlika između objekta i subjekta, ukoliko svi pojavni oblici imaju istovjetnu suštinu, tada na energetskoj i spiritualnoj razini postoji svojevrsna mreža odnosa između svih živih bića. Upravo zato nije moguće ne biti u odnosu - samim svojim postojanjem mi smo već uključeni u mrežu mnogobrojnih odnosa. Čak i u ekstremnim slučajevima kao što je, na primjer, spiritualno pustinjaštvo, postoji neka vrsta odnosa koja pustinjaku omogućuje kontinuiran razvoj, a to je odnos između pustinjaka i Boga. Zato odnosi ne moraju nužno postojati samo između tjelesnih bića. Iako su konkretni međuljudski odnosi najbitnija vrsta odnosa, za mnoge će ljude veoma bitan aspekt odnosa činiti neka vrsta komunikacije s duhovnim bićima. Ono što je ovdje bitno jest da odnosi neminovno postoje i ostvaruju se između svjesnih bića, bila ona tjelesna ili bestjelesna. Svaki je odnos, između ostalog, sredstvo pomoću kojeg bića koja jesu u odnosu ostvaruju svoje ciljeve. Niti jedan cilj na kojem netko radi ne može biti ostvaren isključivo samostalnim naporima. To, naravno, ne znači da treba podilaziti vlastitim slabostima i oslanjati se pretjerano na druge, odnosno biti ovisan o tuđoj pomoći. To znači da odnosi neminovno postoje i služe kao sredstvo ostvarenja naših ciljeva, htjeli mi to li ne. Pomoć drugih ljudi, njihovo usmjeravanje, suradnja ili inspiracija omogućit će nam ostvarenje najrazličitijih ciljeva, kako onih dubokih, tako i onih svakodnevnih. Istovremeno, kvalitetna suradnja s drugim ljudima također dovodi i do "sinergije", što je pojam koji označava stvaranje nove kvalitete koja nastaje udruživanjem određenog broja ljudi usmjerenih prema zajedničkom cilju. Tako, na primjer, zbroj energija petoro ljudi nije pet, nego otprilike sedam. Zato se udruženim snagama daleko lakše ostvaruju osobni ciljevi. Neki ljudi možda smatraju da odnosi nisu bitni ili da čak koče individualni razvoj. Premda kod raznih osoba mogu postojati različite sklonosti (prema individualizmu ili socijalizaciji), činjenica je da se ljudi razvijaju na dva osnovna načina: - kroz samostalan rad na sebi - kroz odnose s drugim ljudima i zajednicom. Svim velikim individualistima jednostavno treba publika koja će prepoznati i potvrditi njihova individualna dostignuća. Istovremeno i svakoj će izrazito društvenoj osobi nužno trebati periodi samoće kako bi se pozabavila osobnim potrebama, razvila kreativnost ili uz odmak sagledala zbivanja koja prate njen društveni život. Individualni osobni razvoj provjerava se i potvrđuje kroz odnose, a neki tipovi odnosa ga direktno potiču. Postoji čitav niz odnosa koje možemo smatrati sredstvom našeg razoja. Izvorna intencija većine odnosa u kojima se nađemo jest učenje određene lekcije i mogli bismo ih povezati s tri osnovna cilja našeg postojanja kao ljudskih bića. Neki odnosi služe prvom cilju, a to bi bilo duhovno prosvjetljenje. Drugi odnosi potpomažu našu kreativnu realizaciju. Treći služe našem duševnom pročišćenju.