Poriluk

Sinonimi: Porrum comune Rchb. Narodni nazivi: poriluk — glavati purić — lok — luk — luk-por — luk purić — naljutka — perati luk — por — porluk — porik — pras — prasji luk — praz — praziluk — purić — purjak. Porjak Porjak je kao ljekovita biljka bio poznat već kod starih Egipćana, Grka, Rim­ljana te se do njega mnogo držalo. Porjak, blizi srodnik bijelom luku, drobnjaku i crvenom luku, blaži je od njih jer ne peče u ustima i ne izaziva suze. Porjak je postao poznat i u povijesti kao najmilije jelo zloglasnog cara Nerona, koji je više puta dnevno jeo sirovi porjak da bi dobio lijep glas. Čitav Rim slijedio je taj primjer pa se nikada više nije pojelo toliko porjaka kao u tim danima. Porjak Danas se zna o porjaku da je njegova naj­djelotvornija tvar eterično ulje u kojem je sadržan sumpor. To ulje putem vrlo la­ganog podražaja uzrokuje izlučivanje že­lučanih i crijevnih žlijezdi te jetre i žuč­nog mjehura, te znatno sprečava uzroč­nike gnjiljenja i vrenja u crijevima. To djelovanje čišćenja poboljšava opće zdrav­stveno stanje te pojačava apetit. Znatne količine biljne sluzi pospješuju, kao i kod svih ljekovitih biljaka koje sadrže sluz, iz­lučivanje sluzi iz organa za disanje. Tvrdi se, konačno, da porjak pospješuje izlučivanje mokraće bez nadražaja. Visoki sadržaj vitamina A, B i C čini porjak vrlo važnim zimskim povrćem. Na žalost se porjak najčešće upotrebljava za garnira­nje jela i za poboljšanje okusa. Naročito pod kraj zime treba porjak obil­no uživati kao salatu, svježe povrće ili sasvim lagano pirjano, no prvi je uvjet da porjak bude ispravno spremljen preko zime. Krajem zime i početkom proljeća obično nastaje tzv. proljetni umor što nije ništa drugo nego bolest uslijed pomanjkanja najosnovnijih tvari, kao npr. po­manjkanje vitamina, a možda naročito pomanjkanje najvažnijeg vitamina C. A upravo porjak sadrži potrebne količine vitamina. U starim zapisima Edde piše na jednom mjestu: "Sudbina neka te čuva od opasnosti, neka te štiti i u piće stavi porjak!" Glasoviti liječnik i biolog Leclerc ponovo je uveo stari francuski pučki lijek i to porjak s mlijekom i krumpirom te je to izvrsno i tečno dijetno jelo prepo­ručio kod upale bubrega i ostalih oboljenja bubrega. Dakako da ovo dijetno jelo ne treba soliti ili se soli sasvim malo. Ako nekoga ubode npr. osa ili pčela i ima odmah pri ruci porjak, neka zgnječi nekoliko listova i položi na ubodeno mjesto pa će bolovi brzo prestati. Kod gihta i krstobolje zdrobi se čitav porjak, tj. podzemni i nadzemni dio te se češće stavlja na oboljela mjesta. I na čireve se stavljaju oblozi od sitno izreza­nog podzemnog dijela porjaka, namočenog u malo mlijeka. Jedan daljnji recept protiv kašlja iz područja pučke medicine: porjak se sitno izreže, sasvim malo prekuha u mlijeku, ohladi i doda meda, nakon čega se sve dobro stuca i izmiješa te uzima jedaćom žlicom. Kao i kod svakog pretjerivanja i velike količine porjaka djeluju vrlo štetno, pa mogu dovesti čak i do smrti. Kada je car Tiberije pozvao na odgovornost namjesnika Mellu radi loše uprave provincijom koja mu je povjerena, Mella je popio litru čistog soka od porjaka te brzo i bezbolno umro.

Ametrin, amonit i akvamarin

AMETRIN - Priroda se poigrala i spojila ametist sa citrinom i tako imamo ametrin, kristal optimizma i nade. U situacijama i odnosima koji su nam prije bili teški daje nam osjećaj za rješenje, sklad, ali i odlučnost. Donosi sreću i stimulira kreativnu energiju. Ametrin čini da se općenito dobro osjećamo, ima pročišćavajući učinak na metabolizam i tkiva, podupire živčani sustav pojedinca i okoline. AMONIT - Fosilizirana životinja slična pužu (preko 65 milijuna godina stara). Donosi stabilnost i red u život. Pomaže pri opuštanju, kod depresije i degenerativnih oboljenja; dobar za pluća. Olakšava rast na duhovnom putu. Koristan je u zanimanjima gdje se traži točnost i analitičko razmišljanje, za arhitekte i ljude koji se bave konstruiranjem. AKVAMARIN - Akvamarin je poznat kao kamen hrabrosti i odvažnosti. Potiče brze intelektualne reakcije. Daje mir, umirujuću komunikaciju i štiti auru. Štiti mornare i putnike na vodi. Povezan je s grlenom čakrom i koristan je kod dišnih puteva, astme, bronhitisa. Čuva arterije, jača samosvijest, u braku produbljuje ljubav i vjernost.

Mandala

Flower mandala poster
by DuneTaraArt

Češnjak, bijeli luk

Narodni nazivi: beli luk — česan — česan luk — česen — česni luk — ćesnoviti luk — češnjak — češanj — češenj — češnjak — luk — luk česan — luk češ­njak. Češnjak Opis biljke: do 1 m visoka stabljika, okrugla je, kao i čitava biljka potpuno gola, dolje ovijena cjevastim listom koji dijelom obuhvaća stabljiku, a iznad toga je većinom 5 dugih, zašiljenih i zelenih listova. Glavičasti cvat ovijen je dugim, zašiljenim bijelim cvjetnim omotačem. Cvat se sastoji od 25 do 30 jajolikih lukovičastih pupoljaka, između kojih se nalazi samo mali broj bjel­kastih cvjetova, koji su gotovo uvijek jalovi. Češnjak Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz, a vrijeme berbe — rujan. Stanište: bijeli luk ili češnjak uspijeva u svim vrtovima, a radi velike potrebe uzgaja se i na oraničnim površinama. Ljekoviti dijelovi biljke: za vrijeme berbe vade se lukovice, posebna mirisa, a okusa slatkasta, aromatič­na i ljuta. Ljekovite i djelotvorne tvari: dušične supstance, bi­ljna mast, polioze poput inulina, mineralne tvari, ete­rično ulje s dialildisulfidom, alicin, alin, organski ve­zana kremična kiselina i spoj vezan na jod. Ljekovito djelovanje: u službenoj je upotrebi lukovica bijelog luka (Bulbus Allii sativi). Velika ljekovitost bijelog luka počiva uglavnom na tri organske sadr­žajne tvari koje se nalaze u soku lukovice. To su eterično ulje koje sadrži sum­por, poznata mirisa, velike nepostojanosti i osjetljivosti, nadalje u većim koli­činama u biljci vezan spoj s jodom i konačno male količine organski vezane kremične kiseline. Te tri tvari sadržane su u lukovici u tako koncentriranom obliku, da ma koliko djeluju ljekovito u razrijeđenom stanju, mogu isto tako uzrokovati neprilike ako se uzmu odjednom u većim i nerazrijeđenim količi­nama. Navedene tvari djeluju na sluznice i na kožu te izazivaju nadražaje i upale. U malim i razrijeđenim količinama djeluju na povišeni optok krvi u sluznici, čime se pobuđuje povećana aktivnost probavnih organa. To će dobro djelovati kod nedovoljne djelatnosti probavnih žlijezdi što uzrokuje pojave vrenja, začepljenost, proljev, grčeve i mučnine. Osim toga, sok od bi­jelog luka ponovo normalizira nedovoljnu djelatnost jetre i žuči, što treba pripisati povećanom dovodu krvi. U početku navedene djelotvorne tvari imaju i izrazitu snagu dezinfekcije i sposobnost da spriječe, odnosno, suzbiju razvoj bakterija koje uvjetuju truljenje u crijevima. Sok od bijelog luka nije samo preventivno sredstvo, nego je u stanju i postojeća infekciozna crijevna obo­ljenja: grižu, koleru, tifus i paratifus najprije dovesti do izlječenja. Budući da je stanje krvnog pritiska od velikog utjecaja na rad srca, to se jedinstveno djelovanje bijelog luka proširuje i na taj organ. Poboljšani protok krvi, odstranjivanje otrovnih tvari u želucu, crijevima i krvi, mora imati kao posljedicu i normalizaciju rada srca, bilo postaje usporeno, a izdašniji protok krvi u srčanim mišićima čini ga jačim i zdravijim. Prestanak svih, izravno ili neizravno time vezanih bolesti i teškoća postaje razumljiviji, nestaje nesanica, živci ponovo postaju jači, a gubi se i premorenost, razdražIjivost, glavobolja, neraspoloženje i duševna potištenost. Wagner-Jauregg, au­strijski neuropsihijatar i dobitnik Nobelove nagrade, pokušao je djelomično objasniti shizofrenične pojave, tj. jedan oblik mladenačkog ludila, prisustvom toksina u crijevima. Ako sada sok od bijelog luka te otrove u crijevima čini neškodljivima i, ako ih odvodi, neće se mnogo pogriješiti ako se potvrdi staro pučko saznanje da bijeli luk pomaže čak i u liječenju duševnih bolesti. Na­brajanje bogatog ljekovitog djelovanja bijelog luka nebi bilo potpuno, ako se nebi podsjetilo još na jednu daljnju skupinu organa u tijelu, na koje se isto tako putem bijelog luka vrlo povoljno utječe — preventivno i u liječenju. Već spomenute ljekovite tvari bijelog luka, ukoliko se odmah ne razlože u cri­jevima, izlučuju se, brzo primljene, dijelom kroz pluća, a dijelom kroz kožu. Tako sok od bijelog luka djeluje kod svih oboljenja organa za disanje; upo­trebljava se kod bronhitisa sa žilavom sluzi, pa su se mogli čak utvrditi i jasni uspjesi, ako je već bronhalni sekret (ispljuvak) poprimio gnojni oblik. Noviji rezultati istraživanja bez sumnje su dokazali da je sok od bijelog luka jedan od najdjelotvornijih lijekova kod suzbijanja tuberkuloze. Prema tome, sasvim je prirodno da se bijeli luk ubraja u najstarije ljekovite biljke te je i u najve­ćim literarnim djelima uvijek spominjan, bilo to u sanskritu starih Indijaca bilo u Bibliji, kod Homera, Plinija, Vergila ili u Eddi kod Nordijaca i dr. Primjena u pučkoj medicini: ljekovitost bijelog luka ima golemu primjenu u pučkoj medicini od koje ćemo ovdje nabrojiti samo najvažnije. Na početku izlaganja bit će opisana tinktura od bijelog luka, jer se ona kao crvena nit provlači kod gotovo svih nabrojenih bolesti. Tinktura se priprema na način da se oguli 250 g lukovica bijelog luka, nareže ih se i stavi kroz 14 dana u 1 litru vinske žeste ili jake rakije na oko 30° C topline. Dobro začepljena i pomoću voska, za zrak nepropusna boca stavi se po danu na sunce ili u blizini štednjaka. Sadržaj boce treba tokom dana više puta promuć­kati. Nakon 14 dana sadržaj boce se procijedi, a tinktura može stajati i preko godinu dana. U vrijeme pošasti ili epidemije - bila to gripa, griža, tifus i dr. uzima se dnevno 1 sat prije ručka 10-15 kapi. Ako je netko već obolio od jedne od tih bolesti, uzima se dodatno još po 20 kapi prije podne i poslije podne. Ta tinktura dezinficira i čisti krv. Kod žutice se prokuha u mlijeku nekoliko režnjeva bijelog luka, pije se to mlijeko i dobro se sažvače u mlijeku kuhani bijeli luk. Ista se kura primjenjuje kod vodene bolesti i kod malarije. Kod upale vrata i hripavca, izriba se bijeli luk s lojem tako da postane kao mast, pa se sa tom mašću češće dnevno natrlja vrat i prsa ili se upotrijebi raz­rijeđena tinktura bijelog luka. Kod bronhitisa, kašlja ili inače kod prehlade zdrobi se bijeli luk što je moguće sitnije i pomiješa se razrijeđenim medom. Od toga se svaki sat uzima po 1 čajna žlica, a može se upotrijebiti i tinktura bijelog luka i to 5-10 kapi 3 puta dnevno. Kod nesvjestice za vrijeme trudnoće trlja se čelo i bilo tinkturom bijelog luka. Kod epileptičnih napadaja, odnosno ako simptomi pokazuju da će napadaji uslijediti, bolesnome pomaže udisanje para od tekućine u kojoj se kuhao bijeli luk. Kod bolnih uboda insekata, kod ugriza psa ili zmije, kao prva pomoć kaplje se na ranu sok ili tinktura od bijelog luka. Kod podlijevanja krvi pomažu oblozi od kaše dobivene sitno stučenim bijelim lukom, pomiješanim s medom ili svitak vate namočen u tinkturu bijelog luka. Uspješno liječenje teško zacjeljivih rana, gnojnih i zloćudnih čireva, vrši se oblozima koji se više puta na dan ponavljaju i to svitkom vate natopljenim u tinkturu bijelog luka ili u čisti sok ili u mješavinu meda sa sokom od bijelog luka. Svitak vate ne smije se upotrijebiti drugi puta, nego ga treba odmah spaliti. Kod kronične kožne bolesti (Lupus erythematodes) kapa se na oboljela mjesta kože tinktura bijelog luka ili čisti sok od bijelog luka, a uz to treba uzimati i sredstva za čišćenje krvi. Kod prehlade želuca, nadutosti, grčevitih bolova u utrobi, trlja se trbuh raz­rijeđenom i ugrijanom tinkturom. Kod prekomjerne sluzi u prsima ili u želucu kuha se narezani bijeli luk s vodom i nešto šećera dok ne nastane gusti sok koji se onda uzima žlicom. Nečistoće na licu, prištići i bubuljice, nestaju ako se lice trlja razrijeđenom tinkturom bijelog luka. Hrapav glas bit će jasan i čist ako se pije topla juha od bijelog luka pomije­šana s razrijeđenim medom. Bolovi u uhu, uzrokovani prehladom, nestaju ako se nekoliko kapi soka bije­log luka pomiješa u toplo maslinovo ulje pa se ta mješavina kaplje u uho. Kod kamenaca i bolnog mokrenja narežu se tri režnja bijelog luka te se uzima - stavljen u jedan gutljaj toplog vina. Kod nesanice pije se uveče 1 čaša mlake vode u kojoj je rastvoreno 25 kapi tinkture bijelog luka i 1 do 2 čajne žlice meda. Djeci koja imaju gliste daje se sok bijelog luka u mlijeku, a odrasli najbolje da uzimlju tinkturu bijelog luka i to 15-20 kapi, tri puta dnevno, s nešto vode. Otklanjanje mirisa i okusa po bijelom luku: da bi se smanjio često neugodan i odbojan miris po bijelom luku, treba tinkturi bijelog luka dodati oko 10 % kapi od paprene metvice (br. 92 — Spiritus Menthae piperitae) a pri tom bijeli luk ne gubi svoju ljekovitost. Svježem soku od bijelog luka treba dati prednost pred svim preporučenim preparatima bijelog luka, bilo da su u čvrstom ili tekućem obliku. Nešto iz povijesti bijelog luka: bijeli luk potječe iz centralne Azije, te je bio poznat kod Indijaca, Židova, Grka i Rimljana još daleko prije naše ere. U sta­rom Egiptu bijeli je luk igrao važnu ulogu, pa su se u grobovima piramida na­lazili slikoviti prikazi o bijelom luku. Otac povijesti Herodot izvještava da su kod gradnje Keopsove piramide potrošene upravo goleme količine hrane od rotkve te crvenog i bijelog luka, da bi se radnici održali zdravima. Još bi se našlo mnogo zanimljivosti iz povijesti bijelog luka, no treba se na kraju zadovoljiti s tvrdnjom da je bijeli luk "najinternacionalnija" lje­kovita biljka, jer gotovo svaki narod na Zemlji ima svoje recepte za bijeli luk. Koliko je npr. bijeli luk zdrav i koristan za oči, neka posvjedoči slijedeća poslovica: "Tko je bolestan i slab na očima, neka kroz 40 dana jede dnevno po jedan češanj bijelog luka, pa će mu oči tako ojačati da će sve zvijezde na nebu moći brojiti."

Ayurveda

Zagrebački Ayurvedski centar Somalata ( http://www.ayurveda.hr/ ) postoji već treću godinu. Ayurvedski liječnik Tomislav Petrušić, voditelj centra, dio osnovnog školovanja završio je u Austriji, dio visokog medicinskog školstva u Zagrebu, a ostatak u Americi. Fakultet ayurvedske medicine završio je u Šri Lanki i Indiji te je samo jedan od dvojice stranaca u cijelom svijetu koji su završili takav stupanj i time stekli zvanje ayurvedskog liječnika. Što je danas praktična ayurveda i koliko ima veze s Indijom? PETRUŠIĆ: Teško da možemo usporediti bilo kakvu današnju praksu s dalekom poviješću, a posebno s Indijom. Tada su postojali drugačiji načini prakticiranja ayurvede, ljudi su živjeli drugačijim, jednostavnijim životom, a i vrijednosti života bile su drugačije. Sama ayurveda nije se mijenjala, ali su se mijenjale okolnosti prakse. Pristup drevnom čovjeku nije bio, niti je mogao biti jednak pristupu modernome čovjeku. To ne znači da se ayurveda danas ne može primjenjivati – baš suprotno; treba je prilagoditi mjestu i vremenu. Kako biste definirali ayurvedu? PETRUŠIĆ: Riječ ayurveda znači nauk o životu. Ona ima nekoliko ciljeva. Jedan je duhovni ili mentalno-emotivni boljitak svakog pojedinca. Duhovni napredak je temelj svakog pojedinca. To nema veze ni s kakvom religijom, već s potrebom za spoznajom svakog pojedinca kao duhovnog bića. Drugi cilj je prevencija. Ayurveda smatra prevenciju najvažnijim čimbenikom ostvarenja sretnog i dugog života. U ayurvedi prevencija ne znači otići jednom ili dvaput na godinu na sistematski pregled, već svjesno voditi stil života koji će podržati sretan i dug život. Stil života uključuje prehranu, prehrambene i druge navike. Sve te stvari moraju biti u skladu sa svakim pojedincem jer ayurveda je cjelovita medicina te svakome pojedincu pristupa na jedinstven način. Treći cilj ayurvede terapeutsko je, odnosno kurativno, djelovanje. Riječ je o djelovanju protiv bolesti, do koje je došlo jer osoba nije vodila računa o prva dva cilja ayurvede. Ayurvedske zdravstvene preporuke ne uključuju ništa drugo do jednostavnih i logičnih zakonitosti života. U tradicionalnim tekstovima postoje preporuke za sve životne situacije i prilike, od rođenja, spolnih odnosa i braka do smrti. Kakav je status ayurvede kod nas? PETRUŠIĆ: Jedan od uvjeta za ulazak u EU je i regulacija komplementarnih medicina, poput ayurvede, tradicionalne kineske medicine i homeopatije. Njih je SZO već odavno priznao – ayurvedu još 1970-ih. Jedna od malo dobrih stvari koje donosi globalizacija jest upravo širenje ayurvedske medicine. Kako se učila ayurveda prije tog priznanja, a kako poslije? PETRUŠIĆ: Ayurveda se učila na drevnim učilištima ili u zajednicama Gurukul. To je tradicionalno učenje. U drevno doba postavljali su se visoki standardi odabira budućih studenata ayurvede. U drevnim tekstovima postoje stranice i stranice o kvalitetama koje mora posjedovati osoba da bi bila kandidat za tradicionalnog ayurvedskog liječnika. Nastojalo se očuvati čistoću prakse upravo postavljanjem visokih standarda koji su uključivali duhovnu, emotivno-mentalnu i fizičku komponentu. Kandidat je trebao pokazivati aspekte zdravlja na svim razinama. Ayurveda se izučavala najmanje sedam godina. Danas se ayurvedu uči na visokim učilištima, na razini dodiplomskog, postdiplomskog i doktorskog stupnja. Kad se pojavio takav sustav, koji je standardiziran unutar Šri Lanke, Indije i većine zemalja južne Azije, SZO ju je priznao kao medicinski nauk i svrstao je u paralelni medicinski sustav. Rječnikom zapada: komplementarni medicinski nauk. Za razliku od Hrvatske, gdje država priznaje samo sustav alopatske medicine, u Indiji, kolijevci ayurvede, postoji nekoliko službenih medicinskih sustava. Koji su to? Znači li to da svi oni imaju svoje ljekarne, bolnice i škole u sklopu zdravstvenog osiguranja? PETRUŠIĆ: U Indiji postoji sedam medicinskih sustava. Indijska vlada priznaje ih sve, ali podupire samo šest. (Sedmog financijski podržava tibetanska vlada u izbjeglištvu u Indiji. Riječ je o tibetanskoj tradicionalnoj medicini). Tih šest jesu ayurveda (koja je najraširenija), a zatim siddha, unani tib, homeopatija, joga i naturopatija te alopatska medicina. Budući liječnici bilo koje od tih medicina u prve dvije godine pohađaju predmete i praksu modernog medicinskog nauka istodobno sa svojom tradicionalnom praksom. U ayurvedi postoje sve grane medicine kao i u zapadnoj medicini. Kako izgleda vaš uvodni ayurvedski pregled? PETRUŠIĆ: Ayurveda ima svoj jedinstveni sustav dijagnostike. Ukratko, način na koji osoba ulazi na vrata, određene geste, govor, stav, itd. već su pokazatelji stanja pojedinca. Dijagnostika pomoću pulsa, očiju, jezika i razgovor s pacijentom osnovni su dijagnostički alati. Postoji još i pregled urina i stolice koji se na zapadu rjeđe koristi. Ovim jednostavnim metodama zapravo se dijagnosticira određeno stanje uma, duha i tijela te energetsko stanje organa. Određuje se konstitucija pojedinca te njegov odmak od prirodnih bio-fizioloških procesa koje svaki pojedinac iskazuje na jedinstven i neovisan način, nimalo jednak bilo kojem drugom pojedincu. Ovdje ne govorimo o postavljanju dijagnoze u smislu zapadne medicine. U ayurvedi ne postoji stanje koje je trajno jer mi smo živa bića i sve dok živimo se mijenjamo i možemo odabrati nove izbore koji su u skladu sa zdravljem i koji mogu promijeniti naše stanje ma koliko se to stanje činilo teškim. Uostalom, to podupiru i moderna istraživanja koja upozoravaju da se atomi pojedinih organa zamijene za nekoliko tjedana ili mjeseci, a cijelo tijelo nakon godinu dana. Ako su se sve naše stanice i atomi obnovili nakon godinu dana, što nas to onda drži bolesnima? Simptomi u ayurvedi su vodilje, a ne nešto protiv čega se treba boriti. Simptomi će postojati sve dok smo živi, jer su oni izraz života. Kad tijelo umre, svi simptomi nestaju – osim simptoma smrti. Kaže se da se ayurvedom može smanjiti biološka dob. Je li to točno? PETRUŠIĆ: Starenje je individualno. Neke osobe mogu biti u dubokoj starosti, a osjećati se mladima i obratno. Prvi uvjet za zdravlje je zadovoljstvo koje stvara unutarnji osjećaj sreće, a to donosi zdravlje i mladost. Mladost i starost su stvar uma, a ne tijela. Kakvi su misli i um, takvo je i tijelo. Što se tiče smanjivanja biološke dobi ayurvedskim sustavom detoksifikacije, postoje određene granice jer to ovisi o pojedincu, tj. o tome koliko je on u mogućnosti držati se propisanih preporuka prehrane i stila života. Naravno, panchakarmom se mogu eliminirati toksini iz tijela, koji su često vezani uz pojam kiselosti krvi, a upravo u takvu okruženju nekontrolirano nastaju slobodni radikali koji ubrzavaju proces starenja, propadanje tijela te razvijaju bolesti. Jednostavnim uputama i primjenom panchakarme može se okrenuti proces starenja, a time smanjiti biološka dob pojedinca. Može li se reći da se ayurvedska praksa ne svodi samo na materijalni dio našeg postojanja, već i na suptilne energije kod kojih se ponekad mora potražiti uzrok problema? PETRUŠIĆ: U ayurvedi postoji riječ karman ili akcija. Ona se odnosi i na kemijsko-biološke i na mentalno-emotivne aktivnosti kao i na aktivnosti svakodnevnog života. Svako djelovanje stvara reakciju. To je zakon djelovanja i posljedice koji vrijedi u cijelom svemiru. Upravo zato što se sve sastoji od atoma ne postoji mjesto gdje bismo mogli nešto dodati ili oduzeti, a da za to ne bi postojala neka posljedica ili reakcija. Prevedeno u ljudski život, to znači će sve što osoba napravi stilom prehrane i života u skoroj ili daljoj budućnosti iskazati posljedicu. Od radnji koje podržavaju zdravlje možemo očekivati zdravlje, a od onih drugih suprotno. Ayurveda ponekad ide i iza koncepcije jednog života. Smatram da to nije ništa spektakularno, već samo dokaz da je svemir beskonačan i da je energija neuništiva. ----- Izvor: Večernji List, Krešimir Mišak, 23.06.2007, http://www.vecernji.hr/newsroom/zanimljivosti/999409/index.do

Ametist

AMETIST - Ametist su dugo zvali kamenom sređenosti i trezvenosti. U starom Rimu, prah ametista dodavali su vinu da spriječe pijanstvo. Pomaže u liječenju alkoholizma, nasilnog ponašanja i svake vrste ovisnosti. Ametist donosi energiju stabilnosti, mira, ravnoteže, hrabrosti i unutarnje snage. Koristi se i kao zaštita od psihičkih napada. Na duhovnoj razini, ametist pomaže komunikaciju s anđelima, razvija telepatiju i druge psihičke sposobnosti. On je izvrstan kamen za meditaciju, molitvu (tijekom povijesti često su ga nosili Pape u prstenu) i pomaže nam spoznati svoj put. Potiče dobar san. Olakšava bol žalosti i razvija osjećaj sreće. Ametist je koristan ako imamo pravnih poteškoća i novčanih problema, jer može dovesti do blagostanja i obilja. Dosta se koristio i kao zaštita za putnike. Pomaže kod glavobolja, nesanice, artritisa, olakšava bolove, povoljno djeluje na cirkulaciju, kronični umor, imunitet. Povezan je s krunskom čakrom.

Ljekovite biljke - Crveni luk

Sinonimi: Allium esculentum Salisb. Narodni nazivi: crvenac — čebula — glavata ljutika — kapula — mrki luk. Crveni luk Opis biljke: crveni luk, općenito poznat kao povrtna biljka, sadrži u sebi i vrijedne ljekovitosti pa se s pravom ubraja među ljekovite biljke. Podzemna gomoljasta stabljika sastoji se od mesnatih ljuskastih listova iz čije sredine tjera nadzemni dio stabljike koji je šupalj i plavo-zelene boje. Listovi su sab­ljasta oblika, dugi i plosnati. Zelenkasto-bijeli cvjetovi združeni su u kuglasti cvat. Miris i okus: crveni luk ima bockav i oštar miris koji podražuje na suze. Okus je sladak, aromatičan i oštar. Kuhanjem luk miris i oštrinu okusa te postaje ugodan i blag. Crveni luk Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza, a vrijeme berbe od kolovoza do listopada. Stanište: crveni luk potječe vjerojatno iz Indije, a tek je u srednjem vijeku poznat u Evropi kamo je došao preko Italije, no danas se uzgaja gotovo u sva­kom povrtnjaku s čitavim nizom sorti. Luk najbolje uspijeva na vapnenom tlu, više suhom nego vlažnom, i tu se najbolje drži za kasniju upotrebu. Luk ne podnosi gnojenje svježim stajskim gnojem niti gnojnicom. Poznat je plosnati, kruškoliki, okrugli, bijeli, žuti i crveni luk, no boja i oblik nemaju utjecaja na njegovu ljekovitost. Ljekoviti dio biljke je podzemna gomoljasta lukovica, koja se bere u jesen, već prema sorti ranije ili kasnije. Ljekovite i djelotvorne tvari: ako bi se htjele nabrojiti ljekovite tvari luka, mora se početi od glikozida nalik gorušičinom ulju. Nakon toga slijedi oštro eterično ulje, rodanovodična kiselina, insulinu sličan biljni hormon, čitav niz vitamina kao A, B1, B2, E, H, K, P, i konačno, mnogobrojne mineralne soli i ele­menti u tragovima. Ljekovito djelovanje: crveni luk ubraja se među najstarije ljekovite biljke južnih područja starog vijeka. To se razabire iz jedne tisuće godina stare izreke uklesane u kamenu klinastim pismom koja glasi: "Ako pojedem luk u godiš­njem dobu vjetra (jesen), neću trpjeti u godišnjem dobu kiša (zima) nikakvih trbušnih bolova." Kakvo je poštovanje luk imao u vrijeme najstarije egipatske dinastije, pokazuje jedinstvena kulturno-historijska činjenica da je zakletva pred lukom vrijedila kao najviši oblik za­kletve. Sve niže navedene ljekovitosti iz pučke medicine stare su tisuće godina i nalaze se u najstarijim zapisima čovječanstva, bilo da su uklesane u kamen ili zapisane u svicima papirusa; kao crvena nit vuče se oda o ljekovitosti luka kroz sva djela da bi se uvijek i ponovo uvidjelo da ima istaknuti udio u oču­vanju zdravlja, tog najvećeg blaga čovjeka. Ljekovitost luka proizlazi iz mnogih tvari koje sadrži. Crveni luk dje­luje slično kao bijeli luk, nadražuje kožu i pobuđuje prokrvljenost sluznice i izlučivanje sluznih žlijezda, te najbrže obustavlja sve procese gnjiljenja i vre­nja. Ako kažemo da sok crvenog luka čisti krv, pobuđuje apetit, izlučuje mokraću, jača živce, pospješuje probavu, odstranjuje plinove, rastvara sluz, raskužuje, odstranjuje gliste i da djeluje protiv grčeva, tada mu još nismo nabrojili sva ljekovita djelovanja. Treba još navesti dva ljekovita djelovanja luka, koja su već dugo poznata u pučkoj medicini, a tek su kliničkim ispitivanjima naučno potvrđena. Sok crvenog luka jača srce kod slabog srca i pomaže da se vrati spolna moć koja je uslijed bolesti (tjelesna slabost) ili prekomjerne brige ili nevolje (živčana podloga) nestala prije vremena. Unatoč najboljem iskustvu i preporuci bilinara srednjeg vijeka sve do da­nas, uključujući tu i Kneippa, ipak crveni luk nije proglašen ljekovitom bilj­kom u službenoj upotrebi, nego mu je samo homeopatija dala pripadajući položaj. Primjena u pučkoj medicini: umjereno ali redovito uzimanje luka pospješuje probavne procese. Ako se jede i pije dobro usitnjeni crveni luk kuhan u mlijeku, odlično je sredstvo protiv grčeva u trbuhu i trbušnih tegoba, a zaustavlja i krvarenje želuca. Već polovina sitno izrezane glavice luka, pojedene s kruhom, odstranjuje nadi­manje i žgaravicu. Ako se dnevno uzimaju 2 do 3 čajne žlice razrijeđenog soka od crvenog luka, to pomaže kod otečenih nogu, kod vodenih oteklina trbuha i prsnog koša kao i kod natečenih ruku. Sok od crvenog luka pomiješan s medom jedno je od najboljih sredstava za živce, a uzima se 3 do 5 čajnih žlica tokom dana. Sok crvenog luka pomiješan s medom otklanja nadalje promuklost i prokušano je sredstvo protiv kašlja, naročito kod suhog katara dišnih putova. Ako se luk isprži na masti i čitava masa što je moguće toplije stavi izravno na prsa kao oblog i, ako se time još čvrsto prsa natrljaju, smekšava se tvrda i gotovo nerastvorljiva sluz, a često sprečava i nastajanje upale pluća. Ako je već upala pluća nastala, može se s tom mašću dovesti do ozdravljenja. Ti oblozi s lukom svaki se sat obnavljaju, a isto tako i masiranje koje se kod upale pluća ili kod upale porebrice proširi i na leđne dijelove. Dodatno tom liječenju treba uzimati prsni čaj. Tri do pet režnja luka stavljaju se kod gripe kao oblog oko vrata i zatiljka, a oblog se obnavlja svakih pola sata. Sirovi luk jede se kod histeričnih grčeva, skorbuta i crijevnih glista. Kod griže ili upale crijeva pomiješa se sirovi žumanjak, svježi maslac, zdrob­ljeno sjeme kima (br. 42) s mnogo soka od crvenog luka te se ta mješavina uzima žlicom. Kod bolnog zadržavanja mokraće napuni se platnena vrećica svježe nareza­nim i umjereno ugrijanim lukom i toplo se položi na mjehur, a prema potrebi se češće ponavlja. Pečeni i usitnjeni luk stavlja se kao oblog na čireve što je naročito djelotvorno kod gnojne upale prstiju (panaricij — kukac). Svježi sok crvenog luka uzima se kao sredstvo za masiranje protiv lišaja, prhuti i protiv opadanja kose. Kod kurjih očiju pripremaju se oblozi od luka kuhanog u octu. Treba ih po­navljati. Gnojne otekline liječe se toplim oblozima kašaste mješavine od kuhanog mli­jeka, jednog kuhanog i usitnjenog krumpira, 1 do 2 luka i nešto kamilice (br. 89). Kod bolova nogu uslijed gihta ili reumatizma masiraju se noge sirovim so­kom crvenog luka. Odlična mast za sve vrste rana te kod otvorenih čireva: sitno izrezani i zdroblje­ni luk pomiješa se s medom i octom i ta se kašasta masa polaže kao oblog. Svježi sok od crvenog luka pomiješan s rijetkim medom i uštrcan u oko odstra­njuje početnu sivu mrenu. Kod epidemija, naročito kod epidemije gripe, priprema se slijedeće zaštitno sredstvo: 1 do 2 sitno izrezane glavice luka stave se na močenje u jaku rakiju, od toga se dnevno pred odlazak iz kuće popije jedna rakijska čašica. Uzimanje razrijeđenog soka od crvenog luka ili upotrijebljenog izvana kao oblog vrlo se preporuča kod Basedowljeve bolesti. Krvarenje iz nosa se umiruje ako se glavica luka razreže na polovine te se jedna polovina stavi na zatiljak, a druga pod nos i jako udiše. Svježi sok luka nakapan na ubod pčele ili ose pomaže u tren oka. Krhke nokte na prstima ruku ili nogu treba često natrljati svježim sokom od luka. Vrlo uspješno djeluje svježi sok crvenog luka kod katara ženskih spolnih organa, kod upale maternice i jajnika. U tu se svrhu sitno izriba jedna glavica luka te se kaša umota u gazu i tamponira. Već nakon dva do tri puta dnevnog tamponiranja pri petsatnom djelovanju jednog tampona utvrđeno je znatno poboljšanje. Primjena u liječenju životinja: svježi sok crvenog luka igra važnu ulogu u lije­čenju životinja kod liječenja svih katara i kašlja domaćih životinja. Krhki rožnati dijelovi i krhkost kopita uspješno se liječe sokom od luka. Za suzbijanje slinavke i šapa luk je vrlo prikladan. Naribani luk trlja se 3 do 4 puta dnevno između papaka što raskužuje, a treba natrljati gubicu i zube. Primjena u kuhinji: luk ne treba nikada prijevremeno guliti niti ga usitnjavati i izložiti zraku. Nasječeni ili naribani luk treba da i zdravi odmah upotreblja­vaju bilo da se luk stavi u tavu na mast ili ulje bilo da se miješa sa salatom. Na taj se način usitnjeni luk odvaja od kisika iz zraka te se sprečava brzi pro­ces oksidacije i rastvaranja. Luk je već u početku nastalog procesa rastvaranja - rastvaranje počinje već pola sata nakon što je luk usitnjen - opasnost za one koji su osjetljivi na želudac i crijeva i pogotovu za one koji boluju na želucu i crijevima, jer će se kao posljedica javiti nadimanje, podrigivanje i bolovi u trbuhu. Luk se na žalost danas jedva upotrebljava kao povrće, nego većinom u teško probavljivom prženom obliku kao začinsko sredstvo za umake i jela od mesa. Luk se preporuča kao dodatak salati, no kod toga sirove ploške luka treba pomiješati sa sokom od limuna, pri čemu postaje sasvim blag. Crveni luk ne treba nikada istovremeno doći u jelo uz bijeli luk ili rabarbaru, jer to može dovesti do bolnih vrenja u crijevima. Protiv oštrog mirisa i okusa nekih sorti crvenog luka žvače se nakon jela nešto peršuna (br. 101) ili jabuka (br. 107). Crveni luk treba uvijek sasvim sitno izrezati vrlo oštrim nožem jer tada nije gorak. Krupno rezanje je uglavnom uzrok neprijatnostima što ih izaziva luk.

Mandala

Iđirot - ljekovita biljka

Sinonimi: Acorus aromaticus Gilib. — Acorus odoratus Lam. — Acorus vulgaris Kern. Narodni nazivi: baban — igirot — kalmus — kolmež — mačinac — meček — mirisava trska — mirisavi šaš — mirisna trstika — mirisni korijen — miriš­ljivi šaš — sabljar — vodena sabljica — vodeni božur. Iđirot Opis biljke: iđirot je trajna biljka s vrlo razgranjenim podankom koji je na donjoj strani gusto obrašten korije­njem. Iz njegovog prednjeg kraja izbijaju mnogobrojni ravni do 1 m visoki listovi sabljastog oblika. Trobridna ili četvorobridna stabljika nosi u sredini cvjetni klip, čunjastog oblika 5 do 8 cm dužine, žućkasto-zelene boje. Plodovi su crvene boje koji rijetko dozore u srednjoevropskom podneblju, pa se biljka razmnožava vegetativnim putem, tj. podankom. Iđirot Vrijeme cvatnje: lipanj — srpanj. Stanište: biljka potječe iz Azije, a u našim nizinskim područjima često raste u velikim skupinama kao izrazito močvarna biljka uz stajaće i tekuće vode, zatim u plitkim barama i močvarnim područjima. Ljekoviti dijelovi biljke: iđirot je prastara ljekovita biljka koja je u Mlinar­skim zapisima cara Shin-nonga (3700. god. pr. n. e.) nazvana Chang-Pu, što znači "onaj koji produžuje život", a hvaljena je i kao najbolje sredstvo za že­ludac. U staroperzijskim zapisima VII stoljeća pr. n. e. kao i u sanskritu i Vedi Indijaca (III stoljeće pr. n. e.) iđirot se više puta spominjao kao ljekovita biljka. Dok se u starim zapisima stvarno radi o iđirotu, sporan je biblijski iđirot spominjan u psalmima Salomonovim (glava 4, stih 14) iako ga se hvali kao najdragocjeniji korijen. O tome i kako je nakon toga iđirot prenesen u Evropu, mogla bi se napisati posebna knjiga. Prvi opširniji opis i besprijekornu sliku dao je za evropsko područje Mattioli (1570. g.). Uskoro nakon toga dobiva iđirot putem pučke me­dicine značajnu ulogu u gradu i na selu. Sabire se podanak očišćen od sitnih korjenčića i dijelova živih i obamrlih li­stova, te dobro opran (Rhizoma Calami). Sabiranje podanka vrši se obično krajem ljeta ili u jesen, tj. onda kada na staništu gdje biljka raste nema više vode. Podanak se razreže na oko prst duge komade i suši u sjeni, najbolje na­nizan na jaki konac i obješen na prozračno mjesto. U većim količinama može se podanak iđirota sušiti i na umjetnoj toplini, koja ne smije preći 35° C, jer bi u protivnom droga izgubila na sadržaju eteričnog ulja. Podanak se prera­đuje i na način da mu se oguli vanjska kora (Rhizoma Calami decorticata). Ot­padak nakon guljenja treba također osušiti jer i on sadrži dosta eteričnog ulja. Iz čitavog podanka dobiva se destilacijom eterično ulje (Oleum Calami). Gornja površina podanka je smeđe-zelena, dok je unutra podanak bijele boje, spužvast i mekan. Na površini, gdje je korijen prerezan, većinom se nahuče crvenom ili crvenkastom bojom. Podanak miriši aromatično, dok mu je okus gorak i aromatičan, a u suhom je stanju znatno blaži. Ljekovite i djelotvorne tvari: podanak sadrži gorku tvar akorin, smolasti akoretin, nadalje eterično ulje i kalamin-holin. Za vrijeme sušenja stvaraju se male količine tanina. Ljekovito djelovanje: u službenoj je i propisanoj upotrebi podanak iđirota, njegovo ulje, ekstrakt (Extractum Calami) i tinktura (Tinctura Calami). Poda­nak iđirota u prvom redu služi za liječenje katara želuca, katara crijeva, dugo­trajnih želučanih slabosti, pomanjkanja teka, kod osjećaja gladi koji se kod najmanjeg uzimanja hrane pretvara u odvratnost prema jelu, kod pojava vrenja u želucu i kod tromosti želučane muskulature. Osim toga pospješuje izlučivanje mokraće, otklanja skupljanje plinova i normalizira sekreciju žuči i njezino istjecanje. Uklanjanjem svih tih bolesti otklanjaju se konačne smet­nje u izmjeni tvari, pojačava optok krvi i znatno poboljšava slabokrvnost. Podanak iđirota bolji je od droge Cortex Condurango koja se dobiva od biljke Marsdenia condurango Rchb. a uvozi se iz istočne Afrike ili Južne Amerike. Za sve navedene bolesti ili teškoće uzima se ili čaj od iđirota, koji se priprema na način da se 1 puna čajna žlica sitno izrezanog podanka stavi na hladno mo­čenje kroz 8 sati, odnosno, kao vrući čajni oparak koji se pusti da odstoji 5 mi­nuta, ili se uzima 20 do 30 kapi tinkture ili 3 do 5 g praška od korijena. Sve na­brojeno uzima se tri puta dnevno. Ako se osušeni korijen žvače, on stvara kod pušaća lagani podražaj na po­vraćanje, a kod ponovljene upotrebe može doći i do odvikavanja od pušenja. Sirovi sok podanka, nakapan u oči, djeluje na jačanje očiju. Masiranje leđa esencijom iđirota, koju je najbolje gotovu nabaviti u ljekarni, vrlo jača djecu koja naginju rahitisu ili skrofulozi. Isto tako pospješuje ozdravljenje ako se esencija stavlja na čireve, na otvoreno razjedanje i gnojenje kostiju. U tu svrhu se lanena krpa umoči u esenciju i nakon toga stavi na oboljelo mjesto. Kao dodatak kupkama podanak iđirota djeluje vrlo dobro i umirujuće kod prenapetih i rastrojenih živaca i s time u vezi na stalne nesanice, kod nervnih slabosti kao i kod ženskih bolesti. Za tu svrhu stavi se 500 g grubo narezanog osušenog podanka u 5 litara vode, jednom se prokuha i poklopljeno ostavi oko četvrt sata, nakon čega se pripravak ocijedi i ulije u toplu kupku. Na kraju treba upozoriti da se podanak iđirota ni u kom obliku ne smije upo­trebljavati kod proljeva! Primjena u pučkoj medicini: čaj se u pučkoj medicini hvali kao sredstvo za jačanje pamćenja. Kod teškoća u radu želuca i bubrega preporuča se čajna mješavina iz jednakih dijelova podanka iđirota i pelina (br. 23). Uzima se jedna puna čajna žlica za 2 šalice čajnog oparka koje se piju dnevno u gut­ljajima. Čajni uvarak podanka iđirota je sredstvo za rast kose jer jača kožu na glavi. Protiv griže se preporuča: 60 g u prahu stučenog podanka iđirota, 4 g korijandra, 12 g crnog papra — to se kuha u pola litre vode dok se ne iskuha na trećinu litre i odmah procijedi. Uzima se 3 puta dnevno po 1 puna čajna žlica. Za pospješenje menstruacije doda se sjedećoj kupki uvarak iđirotova podanka. Sok svježeg iđirotova podanka pomiješa se s bjelanjkom i namaže preko očiju, ostavi se 5 minuta da djeluje i tada se ispere; to jača oči. Listovi iđirota obješeni u sobu rastjeruju insekte. Za otklanjanje laganih seksualnih smetnji u početnom stadiju kod muška­raca, stavlja se u 1 litru čistog jabučnog mošta 20 g podanka iđirota pa se to pije u gutljajima kroz 10 dana dnevno po četvrtinu litre. Kod slabosti i poteškoća želuca i protiv nadimanja upotrijebiti: ekstrakt iđirota, 5 do 10 kapi na kocki šećera prema potrebi ili iđirotovo ulje 3 do 8 kapi na kocki šećera 1 puta dnevno ili tinkturu 5 do 10 kapi na šećeru prema potrebi, ili iđirotovo vino 1 dl piti u gutljajima prema potrebi. Iđirotovo vino ili iđirotov mošt: 30 g osušenog iđirotova korijena ostavi se kroz 6 do 8 tjedana u 1,5 litre dobrog i nepatvorenog bijelog vina ili u 1,5 litre čistog jabučnog mošta, nakon čega se vino, odnosno mošt, procijedi u nove boce. Taj napitak djeluje na jačanje cijelog organizma, a naročito je vrlo dobro sred­stvo za jačanje slabog želuca. Kod stalno hladnih ruku ili nogu, tj. kod loše cirkulacije krvi u rukama i no­gama djeluju vrlo dobro tople kupelji ruku i nogu, pripiemljene od iđirota, a nepotpunu cirkulaciju krvi dovode ponovo u kretanje. Kod ozeblina i kod ostalih pojava smrznuća mnogo su puta pomogle kupke od iđirota. Kod zubobolje ili kod labavosti zubnog mesa žvače se dnevno navečer komad iđirotova podanka ili se pripremi čaj od iđirota za višekratno ispiranje usta. Pučka medicina primjenjuje čaj od iđirota pripremljen kao kupku ili oblog kod čireva, apscesa i čireva nalik na rak. Svježi sok upravo iskopanog korijena kaplje se na ozljede od cijepljenja, pa brže zacjeljuju. Konačno, pučka medicina preporučuje čaj od iđirota i to prema potrebi 1-2 šalice kod nervoznih srčanih poteškoća. Primjena u liječenju životinja: prašak iđirotova korijena posipa se u malim ko­ličinama na stočnu hranu ili se pomiješa u stočni prašak i daje domaćim životinjama koje slabo uzimaju hranu. Mlade životinje, koje su slabe, dobivaju u stočnu hranu pomiješan prašak od iđirota da bi ojačale. Esencijom iđirota u obliku obloga liječe se rane i čirevi.

Traumatsko iskustvo

Da vidimo kako i kada trauma nastaje, odnosno koja je unutarnja dinamika traumatskog iskustva. Do traume može doći u svakom trenutku u kojem postoje odgovarajući uvjeti. Prvo - treba postojati neki oblik vanjskog ili unutarnjeg podražaja kojeg će osoba subjektivno doživjeti kao negativnog. Pod takvim okolnostima može i ne mora doći do traumatskog iskustva. To će direktno ovisiti o slijedećem preduvjetu - našoj reakciji na takav podražaj. Ako podražaj u nama proizvede negativne emocije ili čak negativno tjelesno stanje praćeno emocijama, a njihov intenzitet preraste našu sposobnost njihovog podnošenja, doći će do lakšeg ili grubljeg pucanja našeg psihoenergetskog polja, odnosno do jačeg ili slabijeg živčanog sloma. Takav lom energetske strukture ili psihe izaziva u nama snažnu potrebu za obranom od nepoželjnog iskustva. U ovoj fazi još uvijek bismo pozitivnim obrambenim modelom mogli izbjeći kreiranje traume. No, ako obrana od negativnog podražaja bude izvedena negativnim sredstvima, doći će do stvaranja negativnog psihoenergetskog modela osjećanja, mišljenja i ponašanja koji nazivamo traumom. Negativna sredstva jesu: - negativne emocije (ljutimo se, tužni smo zbog svega, u šoku smo od straha), - negativne misli koje se oblikuju u negativne zaključke i odluke o sebi, životu, drugim ljudima ili Bogu, - otcijepljeni negativni identitet koji u vidu fragmenta naše osobnosti nastavlja živjeti svoj život u službi obrambenog mehanizma od svih istih ili sličnih negativnih iskustava kao što je bilo traumatsko iskustvo kroz koje je negativni identitet stvoren. Tako je traumatsko iskustvo jedna vrsta negativne reakcije naše psihe na neočekivan ili šokantan vanjski podražaj. Na primjer, dijete ne dobija ono što želi i očekuje od svoje okoline. Zbog toga zaključuje da je nevoljeno i da se svijet ne brine za njegove potrebe pa zato doživljava blaži ili jači živčani slom. U trenutku sloma puca njegov psihoenergetski sustav, a samim time raspada se jedan stari obrambeni mehanizam. Zato je stanje psihičke razbijenosti izuzetno pogodno za programiranje. U trenutku pucanja našeg psihoenergetskog polja mi se nalazimo u stanju otvorenosti i ranjivosti na imprint. Naše je energetsko tijelo izgubilo kompaktnost i nije u stanju obraniti se od negativnih vanjskih utjecaja. Kako se energetsko tijelo ponaša kao i bilo koji živući sustav, tako ono traži zaštitu bilo koje vrste kako bi sebi osiguralo opstanak kao prioritetni cilj u takvom trenutku. Zato naša psiha nesvjesno i automatski (i veoma brzo) gradi nov obrambeni mehanizam, pa makar on bio baziran na negativnom svjetonazoru, odnosno negativnoj percepciji realnosti. Naime, stabilnost naše psihe ovisi o čvrstoći modela realnosti koji je u nju utisnut. Mi imamo određena životna uvjerenja i vjerujemo da su ona "realna" zato što logika mnogih zbivanja u našim životima odgovara stavovima koje imamo. Svjetonazor koji smo izgradili omogućuje nam da se osjećamo sigurno i zaštićeno. No, u jednom trenutku sazrije vrijeme za promjenu svjetonazora i načina života. Tada je potrebno napustiti stari model realnosti i izgraditi novi, što će redovito naići na neku vrstu unutarnjeg otpora. Kako se u našim životima apsolutno ništa ne događa slučajno, tako će viši, spiritualni aspekti našeg bića kreirati takve životne okolnosti koje će omogućiti napuštanje starog svjetonazora i kreiranje novog. Sredstvo pomoću kojeg se ovakva transformacija obavlja jest problem u kojem se naizgled slučajno nađemo. Svaki je problem svojevrsna inicijacija i ima svoj smisao. No, od ključne važnosti bit će naša reakcija na problemsku situaciju. Ukoliko je naša reakcija negativna, doći će do stvaranja negativnog psihoenergetskog konglomerata emocija, misli i identiteta koji će u našoj psihi proizvesti jedan negativan model realnosti. Sve što tada zaključimo ili odlučimo i istovremeno ispunimo snažnim emocijama postaje sastavnim dijelom našeg energetskog tijela, odnosno našeg bića. Mi u tom trenutku oblikujemo vlastitu percepciju realnosti, stvaramo model pomoću kojeg doživljavamo sebe i svijet oko nas. S obzirom da u našoj psihi postoji sigurnosni mehanizam koji ne trpi isuviše negativnih sadržaja u domeni svijesti, takav se negativan model smiješta u podsvijest i tamo nastavlja živjeti vlastitim životom. Naime, bilo bi idealno kada bismo bili u stanju odmah očistiti i reprogramirati negativne utiske jer time ne bi bilo razloga za njihovo potiskivanje u podsvijest. No, ukoliko negativan model nije pročišćen, on mora biti uklonjen iz svijesti jer je njegova energija tolike snage da je u stanju ponovo izazvati unutrašnje lomove u našoj psihi, a takvi lomovi direktno ugrožavaju naš fiziološki opstanak. Oni onemogućuju naše funkcioniranje u materijalnoj realnosti, oslabljuju naš imunološki sustav i time utječu na stvaranje najrazličitijih bolesti - fizičkih, a također i mentalnih. Iz tog se razloga svaki negativan i neprerađen model realnosti pohranjuje u podsvijest. Međutim, iz podsvijesti takva negativna tvorevina direktno utječe na naše životne okolnosti time što privlači onakve životne situacije koje su u skladu s modelom realnosti koji smo izgradili. Zato je život osobe s potisnutim negativnim modelima realnosti ispunjen stalnom borbom protiv nevidljivih, naizgled realnih, ali u suštini iracionalnih prijetnji i opasnosti. Podsvjesni sadržaji također postaju svojevrsnim obrambenim mehanizmom od istih ili sličnih iskustava kao što je bilo ono koje je i proizvelo traumu, ali način zaštite ovdje je destruktivan. Ukoliko je pri traumatskom iskustvu bila prisutna (ili ga je direktno proizvela) neka osoba, kao na primjer vojnik, mi ćemo se bojati ljudi koji nalikuju na osobu koja je direktno ili indirektno utjecala na stvaranje traume, dakle svih vojnika, pa makar oni bili i prijateljski raspoloženi. Iz istog razloga imat ćemo fobiju od letenja, bolnice, škole ili osoba suprotnog spola. No, ovakav način obrane zasigurno nije onaj koji bismo željeli i koji bi po nas i našu okolinu bio ugodan. Ono što želimo jest da se u svim životnim situacijama osjećamo dobro, opušteno i smireno. Energetska i duhovna dimenzija traumatskog iskustva Da vidimo što se još događa prilikom traumatskog iskustva, a tiče se ne više toliko naše psihe, već duhovne i energetske dimenzije našeg bića. U momentu doživljavanja traume mi se nalazimo u stanju jačeg ili blažeg šoka. Stanje šoka čini nas otvorenima na imprint. Zašto? Zato što u trenutku kada doživljavamo šok naša duša nije u fizičkom tijelu. Ona je negdje izvan, obično pored tijela. Dakle, mi nismo prisutni u vremenu i prostoru u kojem se trauma zbiva. To je zato jer nismo u stanju podnijeti neugodnu situaciju u kojoj smo se našli. Nismo u stanju podnijeti pritisak nepoželjnog zbivanja pa naš psihoenergetski omotač puca, a mi napuštamo tijelo nastojeći se time zaštititi od negativnih iskustava koje doživljavamo. O odvojenosti od tijela u trenutku šoka i traumatskog iskustva govore neke jezične fraze hrvatskog, ali i drugih jezika, na primjer engleskog. U hrvatskom jeziku ljudi često kažu da su bili "izvan sebe" od ljutnje, tuge, iznenađenja ili, ukratko, šoka. U engleskom govornom području za stanje zvano"izvan sebe" koristi se fraza "I was beside myself" koja znači - "bio sam pored sebe" (od bijesa, šoka, itd.) što vrlo dobro opisuje realnu situaciju u kojoj se nalazimo za vrijeme traume. Narod zna da se u trenutku šoka naša svijest ne nalazi u tijelu. Ona se odmiče od materijalne realnosti i pomiče u duhovnu. Naša duša bježi od neugodnog zbivanja u mir i spokoj duhovnog svijeta. Iz tog se razloga većina ljudi ne sjeća svojih trauma. Gubitak sjećanja na traumatsko iskustvo stvara dojam da se ono nikada nije niti dogodilo. Upravo će zato većina ljudi tvrditi da nikada nije prošla ni kroz kakvo traumatsko iskustvo. Čitav život takvih ljudi bit će obilježen nekom dubokom traumom koju su nekada doživjeli, a oni toga neće biti svjesni. Izgradit će neprirodan sustav mišljenja i ponašanja s kojim će se snažno poistovjetiti, a svakoga tko im na bilo koji način pokuša ugroziti njihov svjetonazor smatrat će neprijateljem ili će osobe koje misle drugačije doživljavati kao lude, glupe ili zabludjele. Tako je, s jedne strane, stanje odvojenosti naše svijesti od tijela još jedan idealan preduvjet za stvaranje negativnog psihičkog imprinta. S druge strane, takvim se bijegom također stvara situacija pogodna za ulazak neke nepoželjne, negativne energetske tvorevine u naš energetski sustav. Za ispravno razumijevanje energetskih i spiritualnih zbivanja tijekom traumatskog iskustva morat ćemo uvesti neke nove termine i koncepte koje bih prvo želio rastumačiti pa tek onda krenuti na sam opis zbivanja. Naime, pored fizičkog tijela ljudska bića imaju i energetsko tijelo. Nosioc svijesti, odnosno centar svijesti koji se manifestira kroz energetsko i fizičko tijelo jest duša. Duša je bezimena, bespolna, bezoblična i izvorno prazna, ali se može manifestirati u energetskom svijetu koristeći energetska tijela različitih oblika, kvalitete i namjene. Duša se može manifestirati i u materijalnom svijetu koristeći prvo energetsko, a zatim i materijalno tijelo. To znači da na energetskoj, odnosno takozvanoj astralnoj razini mogu postojati najrazličitija bića koja nemaju materijalno tijelo, ali imaju energetsko. Takvih energetskih bića ima najrazličitijih vrsta i porijekla. Ona koja nas u ovom trenutku zanimaju jesu bića koja doslovno ulaze u naše energetsko tijelo u momentu kada dođe do pucanja našeg obrambenog mehanizma, odnosno psihičkog i energetskog raspada praćenog negativnim emocijama, zaključcima i odlukama te otcijepljenim identitetom. Takva ćemo bića jednom rječju zvati entitetima, premda je ovaj pojam prilično širok jer obuhvaća sve bestjelesne entitete koji postoje na astralnom nivou, a mnogi od njih nisu negativni niti su povezani s traumatskim iskustvom. U užem smislu ovu ćemo specifičnu vrstu entiteta zvati astralnim fragmentima. U trenutku pucanja našeg energetskog omotača pod utjecajem traumatskog iskustva stvara se prostor za ulazak enetiteta koji želi vezu s energetskim i materijalnim tijelom neke fizičke osobe kako bi se hranilo njezinom energijom. Astralni entitet se useli u naše energetsko tijelo i tamo ostaje kao sastavni dio našeg bića. On se pažljivo ispreplete s našim psihološkim osobinama, odajući dojam svojeg nepostojanja. Entitet se hrani negativnom energijom kojom je nabijeno naše traumatskog iskustva, odnosno negativnom energijom koju svakodnevno privlači traumatsko iskustvo. Međutim, neće svaki psihički raspad biti praćen ulaskom nekog štetnog entiteta. Svi su udari na naš psihoenergetski sustav svojevrsne inicijacije kojima se rastvara jedan stari svjetonazor i kreira novi. Inicijacija je sredstvo našeg razvoja i njena je namjera da bude obavljena na uspješan način. Privremeno napuknuće našeg energetskog tijela koje prati uspješno obavljenu inicijaciju možda će privući u našu blizinu neki negativni entitet, ali on neće ući u naše energetsko tijelo zato što se kasnije neće imati čime hraniti. No, ako inicijacija (privremeno) ne uspije i ne omogući stvaranje novog, kvalitetnijeg, još pozitivnijeg i konstruktivnijeg svjetonazora, nasuprot njoj dolazi do stvaranja traumatskog iskustva. Traumatsko iskustvo omogućuje ulazak štetnog entiteta ili će stvoriti teren za njegovo stvaranje. Takvo će iskustvo biti stalnim izvorom negativne energije koja će dolaziti i iznutra i izvana, iz nas i iz naše okoline. Za razliku od pozitivne energije koja prati uspješno izvedenu inicijaciju, energija traumatskog iskustva sasvim je drugačija. Ukoliko neki astralni entitet uopće ima potrebu hraniti se tuđom energijom, onda su njegova energija i svijest na niskoj razini, a njegova egzistencijska orijentacija negativna. U trenutku traumatskog iskustva takav entitet ulazi u naše energetsko tijelo jer će tako moći uživati u izobilju negativne energetske hrane koju će mu osiguravati naša trauma. On će nas poticati da u neugodnim životnim situacijama reagiramo na negativan način, onaj koji smo usvojili u trenutku traumatskog iskustva. Privlačit će nam negativan tip osoba kako bi iz naše međusobne interakcije izvukao hranu za sebe. Entitet će nas poticati na ljutnju i agresiju, perverzan seks, prejedanje ili konzumiranje prezačinjene i uglavnom nezdrave hrane, na konzumiranje alkoholnih pića i droga, na pasivnost i stanje trajnog umora, beskrajno tupo zurenje u tv-ekran ili kompjutorski monitor te na ponašanje kojim ćemo provocirati negativne reakcije kod drugih osoba. Njemu treba energetska hrana koju dobiva takvim našim aktivnostima jer se bez takve hrane ne ispunjava onaj prvi i najosnovniji cilj njegovog postojanja. Astralni entitet koji se povezuje s našim energetskim tijelom u trenutku traumatskog iskustva nije nikakvo zlo biće kojeg bismo se trebali bojati ili užasavati. Njegova je priroda prilično jednostavna - on traži hranu i funkcionira na jedan mehanički način, jednako kao i životinja koja je nemirna ili čak agresivna kad je gladna, a pitoma i umiljata kad je sita. Ovaj je tip entiteta jednostavno u potrazi za energetskom hranom jer je to u skladu s njegovim porijeklom. Naime, prema australskom liječniku Samuelu Saganu1, ovakvi entiteti nastaju raspadom astralnog tijela umrlih ljudi. Naše se energetsko tijelo u trenutku smrti počinje raspadati, jednako kao što se raspada i fizičko tijelo. Duša, kao besmrtan dio našeg bića odlazi u određene sfere, ovisno o karmi i stupnju svijesti, a fizičko tijelo i energetsko tijelo se raspadaju. Tako su entiteti u stvari raspadnuti fragmenti našeg astralnog tijela. Oni su energetske forme s vlastitom sviješću koje predstavljaju pojedine ljudske osobine, pasivne (potisnute) ili aktivne za vrijeme života. Ljudska se duša može istovremeno služiti čitavim nizom identiteta kako bi ostvarila svoje ciljeve. Iako našu izvornu spiritualnu prirodu karakterizira jednost, odnosno nepostojanje dualnosti, na svim ostalim razinama mi nismo jednostrana bića nego kompleksne osobe sastavljene od čitavog niza osobina, pa čak i od nekoliko različitih osobnosti. Te osobnosti mogu biti međusobno povezane i usmjerene zajedničkom cilju, ali isto tako mogu biti međusobno suprotstavljene i to do takve mjere da među njima ne postoji nikakva komunikacija. Tada svaki takav fragment naše osobnosti (otcijepljeni identitet) živi vlastiti život i u stalnom je sukobu s drugim fragmentima koji ga naizgled ugrožavaju. Na primjer, jedan dio nas volio bi se baviti duhovnošću, ali ga direktno ugrožava fragment koji voli novac i smatra da će duhovne aktivnosti voditi siromaštvu; u nekoj osobi može živjeti identitet strastvenog pušača koji je u sukobu s identitetom sportaša, i tako dalje. No, neće svaki takav fragment nastaviti živjeti kao astralni entitet nakon smrti fizičkog tijela. To će direktno ovisiti o tipu i količini energije koja je u njega ulagana tijekom života. Ukoliko smo svjesni da su identiteti samo uloge koje povremeno igramo kako bismo njima ostvarili neki cilj te nismo neprirodno zalijepljeni za njih, takvi će se identiteti nakon naše smrti jednostavno raspasti i njihova će se energetska masa pretvoriti u astralnu prašinu. Pozitivni identiteti koje smo koristili čitav život i u njih ulagali veliku količinu energije kako bi smo preko njih naučili određenu duhovnu lekciju ili kreativno ostvarili svoju izvornu prirodu bit će nakon smrti transformirani u čistu duhovnu svijest i energiju. Međutim, ukoliko je neki identitet bio dugo i uporno hranjen negativnim energijama naše niže svijesti, odnosno nefunkcionalnog ega, i nije bio povezan s našom višom sviješću, on će najvjerojatnije imati tendenciju da nakon naše smrti nastavi živjeti kao energetsko biće. Naše će se astralno tijelo nakon smrti raspasti na sastavne dijelove od kojih će neki nastaviti postojati na energetskoj razini kao bića koja više nemaju izvor energetske hrane. Takvo će astralno biće nastojati pronaći novo fizičko tijelo kako bi se moglo nastaviti hraniti njegovom energijom. Na primjer, ukoliko smo za života puno energije uložili stvarajući identitet osvetoljubive osobe, taj će identitet u vidu astralnog fragmenta nastaviti postojati nakon naše smrti, tražeći pogodnu osobu za koju će se prikvačiti. Ovakav identitet tijekom našeg života nije bio povezan s našom spiritualnom sviješću, već se hranio energijom našeg nižeg bića. Iz tog razloga on nakon naše smrti nastavlja živjeti kao astralna pijavica koja traži nov izvor energetske hrane. Pogodan tjelesni nosač bit će osoba s istim ili sličnim sklonostima kao što je bio i prethodni "vlasnik". Entitet će kružiti oko takvih osoba, čekajući povoljnu priliku da uđe u njihov energetski sustav. Takva prilika dolazi u trenutku traumatskog iskustva jer je tada obrambeni sustav osobe razbijen i stvara se mogućnost ulaska neke strane energetske tvorevine u njezino energetsko tijelo. S druge strane, očigledno je da astralni enetitet može biti kreiran i od strane nas samih još za života. Mi smo ti koji negativnim emocijama, zaključcima i odlukama te otcijepljenim fragmentom naše osobnosti (duše) dajemo život astralnom entitetu. Mi smo ti koji ga stvaramo pa astralni enetitet može zaživjeti već nekoliko mjeseci nakon traume. Zato je bitno znati da svako traumatsko iskustvo prati stvaranje ili ulazak astralnog entiteta u osobu koja doživljava traumu. Astralni fragment veže se za već postojeći otcijepljeni identitet koji je formiran tijekom traume, dajući mu pri tom još veću snagu. Prilikom čišćenja uzroka određenog problema morat ćemo znati odstraniti takav entitet jer bez toga intervencija neće biti potpuna. Tako se svaka trauma sastoji od energetskog bloka koji tvori zamrznuti psihološki konglomerat negativnih emocija, zaključaka i odluka te otcijepljenog identiteta. Na ovaj se energetski blok redovito zalijepi i astralni entitet pa čitava masa postaje obrambeni mehanizam stvoren da nas ubuduće štiti od iskustava sličnog tipa, naravno ne suočavanjem s njima, već najrazličitijim oblicima njihovog izbjegavanja. No, kako nije moguće biti stalno suočen s negativno intoniranim sadržajima svijesti, čitava se traumatska konstrukcija smješta u našu podsvijest. U njoj ona nastavlja živjeti vlastiti život, odvojen od svjesne dimenzije našeg bića i samim time daleko veće snage od bilo kojeg svjesnog sadržaja. Negativni svjetonazor koji smo stvorili ubuduće će nam privlačiti negativna iskustva na koja ćemo negativno reagirati i mi tada definitivno imamo problem. Zato je traumatsko iskustvo složena tvorevina i treba je znati precizno rastvoriti, uz maksimalno sudjelovanje klijenta koji će imati svjestan uvid u sve procese čišćenja kako bi bio u stanju naučiti lekciju koja leži iza traumatskog iskustva.

Povratak iz smrti

1982. godine umro sam od neizlječivog oblika raka. Rak je bio u fazi kada se više nije mogao operirati a bilo kakva vrsta kemoterapije koju su bili u stanju da mi ponude, napravila bi od mene ništa više nego biljku. Doktori su mi dali nekih 6 – 8 mjeseci života. Sedamdesetih godina žudno sam skupljao sve informacije i postajao sve više i više zabrinut u vezi nuklearne krize, ekološke krize, itd. Tako, s obzirom da nisam imao nikakvu duhovnu bazu, počeo sam vjerovati kako smo mi jedno kancerozno tkivo na ovoj planeti. Nisam vidio načina kako možemo prebroditi probleme koje smo stvorili kako sebi tako i ovoj planeti. Smatrao sam sve ljude rakom, rak je bio ono što sam i dobio. To jest, ono što me je i ubilo. Budite oprezni kako gledate na ovaj svijet jer to vam se može vratiti natrag, pogotovo ako se radi o negativnom pogledu na svijet. Moj pogled je bio veoma negativan. To je bilo ono što me je i odvelo u smrt. Probao sam sve vrste alternativnih metoda lječenja, međutim, ništa nije pomagalo. Tako sam zaključio kako se tu radi o nečemu što je samo između mene i Boga. Ja se stvarno nikada prije nisam susreo sa Bogom, niti sam imao s njim bilo kakvog posla. Prije toga nisam se bavio nikakvim oblikom duhovnosti, međutim, tada sam ipak krenuo na istraživački put, počeo sam da se interesiram za duhovnost, kao i alternativne metode liječenja. Tako sam počeo čitati sve što je bilo dostupno na tu temu, jer nisam želio da na drugoj strani dođem u situaciju da me nešto zatekne nespremnog, odnosno da me iznenadi. Tako sam počeo i sa čitanjem literature o raznoraznim religijama i filozofijama. Sve one su mi bile veoma interesantne i davale su mi nadu da ipak ima nešto, tamo, s druge strane. Kao privatnik, tj. umjetnik koji se bavi slikanjem na staklu, u to vrijeme nisam imao zdravstveno osiguranje. Tako sam svoju životnu ušteđevinu preko noći potrošio na laboratorijske pretrage. Onda sam morao da se suočim sa medicinskim radnicima bez ikakvog zdravstvenog osiguranja. S obzirom da nisam htio svoju obitelj financijski iscrpljivati, odlučio sam da se s tim sam pozabavim. Bol nije bila toliko konstantna, međutim, često sam gubio svijest. Došlo je dotle da se nisam više smio usuditi voziti i na kraju sam završio u jednoj ustanovi za njegu teških bolesnika. Tamo sam dobio svoju osobnu njegovateljicu. Kao da me je nešto blagoslovilo time što sam dobio tog anđela čuvara koji je proveo samnom poslednji dio svega toga. Trajalo je to oko 18 mjeseci. Nisam htio uzimati mnogo lijekova, jer sam želio ostati svjestan koliko god je to bilo moguće. Onda sam počeo doživljati i takav bol, da u svojoj svijesti nisam osjećao ništa, do samo bol, što je srećom trajalo samo po par dana, u to vrijeme. Božja Svjetlost Sjećam se kako sam se jedno jutro probudio kao kod kuće, negdje oko 4 i 30, i kako sam odmah shvatio da je stigao čas. To je bio dan kada sam trebao umrijeti. Tako sam pozvao par prijatelja i oprostio se s njima. Probudio sam i moju njegovateljicu i rekao joj. S njom sam prethodno napravio jedan tajni dogovor, da ostavi moje mrtvo tijelo na miru nekih 6 sati, jer sam saznao kako se mnogo interesantnih stvari može dogoditi kad čovjek umre. Onda sam se vratio nazad na spavanje. Sljedeća stvar koje se sjećam bila je tipični početak doživljaja bliske-smrti. Odjednom sam postao potpuno svjestan i stajao sam dok je moje tijelo ležalo u krevetu. Oko mene je bila tama. Taj vantjelesni doživljaj bio je mnogo upečatljiviji nego kad je čovjek normalno u tijelu. Sve mi je bilo toliko kristalno jasno da sam mogao vidjeti svaku sobu u kući, mogao sam vidjeti krov kuće, mogao sam vidjeti oko kuće a mogao sam vidjeti i ispod kuće. Tu je bila i neka Svjetlost, koja je intenzivno sijala. Okrenuo sam se prema njoj. Ta Svjetlost je bila nešto slično onome što su mnogi ljudi opisivali kod svojih doživljaja bliske, odnosno, kliničke smrti. Bila je prekrasna. Mogla se opipati; a mogao sam ju i osjetiti. Ona je, jednostavno, neodoljiva; čovjek dobije želju ući u njen zagrljaj kao što bi ušao u zagrljaj svoje rođene majke ili oca. Kada sam počeo prilaziti Svjetlosti, intuitivno sam znao da ako uđem u nju, vjerovatno ću umrijeti. Tako kada sam joj prišao, rekao sam: “Stani malo, molim te, možeš li sada, samo malo, sačekati. Želio bih malo razmisliti o svemu ovome; Želim malo porazgovarati sa tobom, prije nego što odeš.” Na moje iznenađenje, u tom momentu kao da se cjelokupna radnja zaustavila. Čovjek stvarno može kontrolirati taj doživljaj svoje bliske ili kliničke smrti. Tu se ne radi ni o kakvoj "vožnji toboganom”. Moj zahtjev je bio ispoštovan i ja sam tako porazgovarao sa Svjetlošću. Svjetlost je cijelo to vrijeme mijenjala svoj oblik, izgledajući čas kao Isus, pa Buda, Krišna, mandala, arhetipni simboli i slike. Upitao sam ju, “Što se to dešava? Svjetlosti, možeš li mi, molim te, predstaviti se, da mi objasniš samu sebe? Stvarno bih želio znati što je to realno u cijeloj ovoj situaciji.” Ovdje ne mogu ponoviti prave riječi jer se tu radilo o nekoj vrsti telepatije. Svjetlost je odgovorila. Informacija koju mi je prenjela bila je da čovjekova vjerovanja određuju to na koji će mu način ona pristupiti. Ako ste npr. Budist ili Katolik, onda ćete dobiti nešto iz tog repertoara. Čovjek, u svakom slučaju, ima priliku da sve to malo temeljitije ispita, međutim, većina to ne čini. Kada mi se Svjetlost predstavila, postao sam svjestan da je to što vidim, u stvari, matrica našeg Višeg (Nad) Ja. Jedina stvar koju vam mogu reći bila je da se ona pretvorila u jednu matricu, u mandalu od ljudskih duša i ono što sam primjetio, to je, da je ono što mi nazivamo našim Višim, ili Nad Ja, u svakom od nas, u stvari, jedna matrica. To je također i jedan vodič koji vodi skroz do Izvora; svako od nas se pojavljuje izravno, kao jedan direktni odraz iz Izvora. Svi mi imamo jedno Više Ja, ili nad-duševni dio našeg bića. Ono mi se predstavilo u svom suštinskom energetskom obliku. Jedini način na koji bih mogao to opisati, to je, da je biće Višeg Ja nešto kao vodič. Ono ne izgleda tako, ali to je naša direktna veza sa Izvorom koju svi mi, tj. svaki od nas pojedinačno ima. Mi smo direktno povezani s tim Izvorom. Tako mi je Svjetlost pokazala tu matricu našeg Višeg Ja. Onda mi je postalo sasvim jasno da su svi ti Viši Ja, povezani kao jedno biće, sva ljudska bića su povezana kao jedno biće, svi mi smo u stvari isto biće, različiti aspekti jednog te istog bića. Ta Svjetlost ne pripada nikakvoj posebnoj religiji. Bar, prema onome što mi je ona saopćila. Vidio sam i tu mandalu od ljudskih duša. To je bila najljepša stvar koju sam ikada vidio. Ja sam, jednostavno, ušao u nju i to je bilo toliko zanosno da je to nemoguće riječima opisati. Bilo je to kao kad bi čovjek dobio svu ljubav koja postoji, koju bi uopće mogao zamisliti i poželjeti, i to onu vrstu ljubavi koja liječi, iscjeljuje, regenerira. Kako sam molio Svijetlost da nastavi s objašnjenjima, sve više sam shvaćao što je to, u stvari, matrica našeg Višeg Ja. Mi imamo jednu energetsku mrežu oko naše planete kojom su svi naši Viši Ja međusobno povezani. To je nešto kao jedno vrlo lijepo društvo, sljedeći, gornji suptilni nivo energije oko nas; jedan duhovni nivo, moglo bi se reći. Onda, nakon par minuta, upitao sam za još par objašnjenja. Stvarno sam želio još saznati, kakva je, uopće, svrha ovog univerzuma, i nakon toga sam bio spreman ići. Rekao sam “Spreman sam, uzmi me.” Tada se Svjetlost pretvorila u najljepšu stvar koju sam ikada vidio: u jednu mandalu od ljudskih duša sa ove planete. Sada sam se ja našao tu, zajedno sa svojim negativnim pogledom na sve ono što se na ovoj planeti dešava. Zamolio sam Svjetlost da nastavi sa objašnjavanjem, vidio sam, u toj prekrasnoj mandali, koliko smo svi mi, u stvari, lijepi u svoj svojoj suštini, u našoj srži. Mi smo najljepša stvorenja koja se uopće mogu zamisliti. Ljudska duša, ljudska matrica koju svi mi zajednički činimo je apsolutno fantastična, elegantna, egzotična, sve to skupa. Ne mogu riječima izraziti kako je ta slika u djeliću momenta promjenila moje mišljenje o ljudskim bićima. Rekoh, “O Bože, stvarno nisam znao koliko smo lijepi.” Na bilo kom nivou, višem ili nižem, i u bilo kom stanju da se nalazite, vi ste najljepše stvorenje koje postoji, vi to zaista jeste. Bio sam zapanjen kad sam saznao da zlo prirodno ne postoji ni u jednoj jedinoj duši. Upitao sam se “Kako je to moguće?” Dobio sam odgovor kako ni jedna duša nije prirodno zla. Užasne stvari koje se ljudima događaju mogu utjecati na to da oni počnu činiti zlo, ali njihove duše nisu u samoj svojoj suštini zle. Ono što svi ljudi traže i što ih održava, to je ljubav, rekla mi je Svjetlost. Ono što ljude kvari, to je nedostatak ljubavi. Objašnjenja su tako stizala od strane Svjetlosti jedno za drugim, a onda sam ju upitao, “Da li to znači da će čovječanstvo na kraju biti spašeno?” Tada, kao eksplozijom svjetlosnih spirala iz neke ogromne trube, Velika Svjetlost se oglasila sljedećim riječima, “Dobro zapamtite ovo i nemojte to nikada zaboraviti; “Vi ste ti koji spašavate, iskupljujete i iscjeljujete same sebe. Vi ste to uvijek činili. Vi ćete to uvijek i činiti. Vama je data moć da to činite još kad ste bili stvoreni, još prije početka ovoga svijeta.” U tom momentu shvatio sam čak nešto mnogo više. Shvatio sam da smo mi već spašeni i da smo mi sami sebe spasili, jer smo dizajnirani da se samo-korigiramo kao i ostatak ovog božjeg univerzuma. To je ono što se podrazumjeva pod “Njegovim ponovnim dolaskom”. Zahvalio sam se toj Božjoj Svjetlosti svim svojim srcem. Najbolje što sam uspio prozboriti bile su ove jednostavne, ali riječi pune poštovanja: “O dragi Bože, dragi Univerzumu, dragi Veliko Ja, ja stvarno volim ovaj moj život.” Svjetlost kao da me je udisala u sebe sve dublje i dublje. Kao da me je kompletno upijala u sebe. Tu Svjetlost-Ljubav, do dana dašnjeg nisam u stanju adekvatno opisati. Našao sam se u jednoj drugoj oblasti, mnogo živopisnijoj nego što je bila ona prošla, i onda sam postao svjestan nečega višeg, nečega mnogo višeg. To je bila jedna rijeka svijetlosti, ogromne veličine, široka i duboka, duboko u Srcu Života. Upitao sam, šta je to!? Svjetlost mi je odgovorila, “To je RIJEKA ŽIVOTA. Napij se te vode - ma koliko ti srce želi.” Tako sam i učinio. Uzeo sam jedan veliki gutljaj, a onda još jedan. Napih se, tako, Života Samog! Bio sam u ekstazi. Onda mi je Svjetlost rekla, “Ti imaš jednu želju.” Ta Svjetlost je znala sve o meni, sve, moju prošlost, sadašnjost i budućnost. ”Da!” Prošaputao sam. Želio bih vidjeti ostatak ovog univerzuma; izvan našeg Sunčevog Sistema, izvan svih ljudskih iluzija. Svjetlost mi je onda rekla kako se mogu otisnuti niz maticu. Tako sam i uradio, i ona me je prenjela kroz svjetlost na kraju tunela. Osjećao sam i čuo cijeli niz prigušenih zvučnih prasaka. Bože, kakva je to brzina bila!

Djelovanje kristala - Mahovinasti ahat

MAHOVINASTI AHAT - mahovinasti ahat ponekad zovu kamenom "vrtlara" zbog toga što ima svojstvo osigurati pun i veliki usjev. Povrh punog usjeva, mahovinasti ahat donosi opće obilje, usjeh i blagostanje. Ako smo skloni krajnostima ili pretjerujemo u dužnostima, on nam pomaže uspostaviti ravnotežu i donosi nam samopouzdanje i više samopoštovanja. Kao i svi ahati i mahovinasti ahat je zaštitnički kamen. Može smanjiti i teškoće povezane sa svladavanjem ovisničkog ponašanja. Povezan je sa srčanom čakrom i on je kamen sklada i prijateljstva. Poboljšava cirkulaciju, općenito ozdravljenje, oporavak, probavne i crijevne poremećaje. Za zeleni mahovinasti ahat se vjeruje da pomaže otkriti i pronaći skriveno blago. Ovo je kamen procvata, prosperiteta i blagostanja.

Originalna mandala

Metafizika

Znanost obuhvaća proučavanje prirode i njenih zakona. Fizička realnost kakvu mi poznajemo napravljena je prema određenim pravilima i strukturama, odvojenih od naših odabranih perspektiva. One mogu biti izražene pomoću matematike ili vizualizirane geometrijski. Da bi razumjeli znanost, čovječanstvo je promjenilo svoj odnos prema prirodi. Neki koriste znanje o prirodnim zakonima da bi efikasnije primjenili njihovu volju mimo prirodnih zakona, odnosno promjenili prirodni tok, dok drugi koriste to znanje da bi bolje sinhronizirali svoju volju sa prirodom, tj. da bi bili u skladu s njom. Drugospomenuti donose balans i dobrotu, a prvi donose debalans i iskorištavaju resurse da bi se održali kao jedini vlasnici tih resursa. Tehnologija koja proširuje individualnu slobodu, i koja direktno povezuje čovjeka s prirodom, je zabranjena ili korumpirana, a crkveno-znanstveni aparat i industrija se promovira kao "normalnim" iako zagađuje prirodu, te ograničava ljudski napredak i slobodu. Tehnologija - sve dok ne zamjenjuje spiritualnu evoluciju - čini jako bitan faktor u pomaganju u duhovnoj evoluciji ako pomaže nekome kod oslobađanja od materijalnih ograničenja i preokupacija. Metafizika fizike Znanost proučava niz uzročnosti. Kad posljedice mogu biti predviđene iz uzroka, tada posljedica može biti kontrolirana tako da se kontrolira uzrok. To je princip kako se današnja znanost primjenjuje - da bi mogli predvidjeti i zbog toga kontrolirati posljedice, slično kao i prirodne sile koje vode napretku ili ograničavanju naše slobodne volje. Jer - znanost je znanje, a znanje je moć - oni koji žele moć imaju tendenciju istraživanja stvari jako umješanih u tajne znanosti. Što više znaju, mogu djelovati sa više uzroka, pa im to daje posljedice koje oni tada mogu kontrolirati. Kad se inkarniramo u naša fizička tijela, mi smo se složili da trpimo određena ograničenja i pravila. Taj "ugovor s fizičkim tijelom" je zaista sporazum s kojim sljedimo zakone fizike kao većina ljudi koja ih proživljava. Neophodno je dozvoliti "igri učenja života" da nastupi bez poteškoća i sa slobodnom voljom maksimalnom broju "igrača". Doduše, taj ugovor stvara i neke dozvole onima koji koriste zakone fizike da iskoriste neke individue koje su mu vjerne. To je razlog zbog čega su mračne sile naklonjene tehnologiji - rađe nego da se bave slobodnom voljom direktno, koristeći tako pametnije načine oko primjene slobodne volje kroz razne metafizičke "legalne" načine i ciljeve da bi postigli svoje želje. Znanost i tehnologija povećava moć nečije slobodne volje, tako da zato povećava i njegovu snagu. Zato ona može biti iskorištena kao kontrola nad slabijim stanovništvom ili pak kao podrška za dizanje cjelokupne svijesti i nivoa svih pojedinaca. Nažalost, većina onih koji su pokušali liberalizirati tehnologiju da bude svima dostupna, uzbudili su one koji imaju monopol nad njom i bivali su ubijeni. To pokazuje da je metafizički napredak i znanje vrlo bitno sve dok njihova učinkovitost raste u skladu s tehnološkim i znanstvenim napretkom. Skrivanje znanja Zbog toga što znanost djeluje na povećavanje slobodne volje, onima koji su na vlasti je zadnja stvar što bi željeli je širenje znanja. Time bi oni izgubili svoju moć koju imaju. Zato je liberalna tehnologija kontrolirana ili zabranjena. Tehnologije koje uključuju besplatnu energiju, antigravitaciju, psihotroniju, putovanje vremenom, kreiranje realiteta, lječenje raka, teleportacija,... itd.- sve koje postoje na nivou tajne vlade ali ne na nivou javnosti. Što je veća razlika u tehnologiji kojom se koristi vladar i one kojom se koristi rob, to je veća moć vladara. Istraživači nekonvencionalnih znanosti koji su se susreli sa prikrivanjem njihovih otkrića su: Nikola Tesla, Thomas Townsend Brown, John Searl, Stefan Marinov, Eugene Mallove, Wilheim Reich, Royal Rife i Joseph Newman. Tu su i još mnogi koji su bili eliminirani ili ušutkani prije nego su objavili svoje radove u javnosti. Znanost i matematika kao učila u našim javnim edukacijskim institucijama su ušutkana i ograničena koja ne smiju istraživati u osjetljivim područjima. To je učinjeno pomoću trikova u logici koja je prisutna iznad svih intelektualnih nepravilnosti, tj. nemogućnost da razluči apsolutne od relativnih vrijednosti. Stanoviti koncepti i varijable su odbačene na početku kao nebitni ili suvišni, a u stvari su "vrata" za tajne znanosti. Te teme su uvijek odijeljene i prevaziđene na apstraktne načine da bi se zaštitilo njihovo razumijevanje od strane studenata na spoznajni način, pogotovo na geometrijskoj i intuitivnoj osnovi. Ovo zadnje spomenuto je neophodno da bi se dozvolilo istinsko progresivno i kreativno korištenje tog znanja, a umjesto toga je forsirano brdo formula i definicija na suhoparan način, tako da se dešava filtriranje umjesto evolucija znanja. Prema istinskom znanju Matematika i geometrija opisuju pravila i strukturu igre koju svi mi igramo. Doduše, rezultat igre ne ovisi samo o njenim pravilima i strukturi - slobodna volja igrača također se uključuje u igru. Među ostalim stvarima, fizikalne formule ciljaju na predviđanje određenog broja faktora od kojih ovisi rezultat i na određeni broj uzroka. Sa slobodnom voljom kao varijablom, efekti ne mogu biti potpuno predvidivi. Kvantna mehanika pruža najbolji primjer toga, jer je ona teorija statističkih trendova, a ne determinističkih formula radi toga što kvantni sistemi uvijek uključuju jednu određenu količinu nevjerojatnosti. Prava znanost će uvijek sadržati obe i kompletne opise determinističkih pravila i struktura, i dozvoliti nedeterminističkim utjecajima odluka slobodne volje. To bi fiziku napravilo harmoničkim podskupom metafizike. Problem nekompletne znanosti je rješen tako da se "gordijski čvor" rađe odsječe nego da se gubi energija na njegovo razrješenje, odnosno razvezivanje. Drugim rječima, bolje bi bilo sagledati pretpostavke prema onom na čemu su bazirane, nego forsirati usavršavanje postojećih glavnih teorija. ( ovo bih opisao kao: pa bolje je izmisliti neku pilu za rezanje zida, nego lupati glavom o zid - probajući tako napraviti otvor u zidu našim najtvrđim dijelom našeg tijela... ) Veća slika Zbog toga što je znanje moć i zbog toga što svi pojedinci neće odgovorno rukovati tom moći, ovo je dobar razlog zbog kojeg mnogo tehnoloških stvari ostaje tajnim i sakrivenim od javnosti. Opća racionalizacija je neprihvaćena, jer određena tehnologija ako dospije u krive ruke - bilo bi katastrofalnih posljedica. Npr. teleportacija primjenjena sa strane kriminalaca bi rezultirala pražnjenjem bankovnih sefova. Ali na drugoj strani, na taj način kroz skrivanje znanja i tehnologije, manipulatori svijeta održavaju kontrolu. Jedna grana kontrole i financiranja elite je naftna industrija. Ona bi vrlo brzo propala ako bi se upotrebljavala besplatna energija umjesto naftnih derivata. Ako bi se ta promjena dešavala "glatko", vjerojatno bismo bili oslobođeni od ovisnosti o ograničenom izvoru energije ( nafte koja je preostala ) jer su besplatne energije - neograničene ! Preostalo vrijeme, kapital i energija koju bi tada imali na raspolaganju, mogli bi iskoristiti za poboljšanje i progres, umjesto za preživljavanje. Dakle zbog skrivanja znanja, ovisi pitanje o većoj prijetnji: neodgovorno korištenje znanja ignorirajuće osobe ili privremeno skrivanje i uzimanje znanja od strane elite? Prvo opravdava da jedan dio znanja ostane tajan, a drugo opravdava njegovo puštanje u javnost i oslabljenju moćnika i manipulatora. Na najvišim nivoima istine, nema razlike među tehnologijom, okultizma i metafizike - za sve su oni samo jedan dio od cijeloga - i velike istine u jednom koja sadrži sve od svih tih dijelova. Pravila i strukture još uvijek postoje izvan fizičkog aspekta, i one bi mogle biti uključene u znanost sa dodjeljivanjem odabira slobodne volje. Kompletna znanost bi ukjučivala i astralne nivoe, paralelne dimenzije, sinhronizacije, svijest, eterička polja, telepatiju, vitalne energije, emocionalne energije, snagu volje, hiperdimenzionalnu egzistenciju i vremenske petlje i to sve pod istim "krovom". Sad trenutno to sve se javlja kao fenomen koji je odvojen od znanosti jer je znanost kojom se mi služimo - nekompletna. To nije zbog toga što se ti fenomeni nebi mogli objasniti u vidu trenutne znanosti, već zato što bi se konvencionalna znanost morala proširiti i prilagoditi se višim fizikalnim i metafizičkim principima. Znati prirodu znači znati jedan dio Kreatora ( 7. denzitet ). Znati sebe je znati jedan drugi dio Kreatora. Jer sve ono što je izvan, i sve ono što je unutra nas samih, znajući i prirodu i sebe, čini ravni i najkraći put do znanja o Kreatoru.

Divlji kesten

Sinonimi: Hippocastanum vulgare Gaertn. Narodni nazivi: beli divlji kesten — divji koštanj — gorki kesten — konjski kostanj. Divlji kesten Opis biljke: divlji ke­sten je do 20 m visoko drvo s velikim prsta­stim listovima koji se sastoje većinom od 7 listića klinaste forme zajedno sastavljenih. Veliki grozdasti cvato­vi stoje u uspravnom položaju i čunjastog su oblika. Cvjetovi su sasvim bijeli ili crveni sa žutim i crvenim mrljama. Tobolac plo­da je bodljikav zeleni omotač u kojem se na­laze 1 do 2 ploda sjaj­ne tamnosmeđe boje s bijelom mrljom. Vrijeme cvatnje: svi­banj, a vrijeme sazrije­vanja plodova rujan i listopad. Miris i okus: plodovi su kao i cvjetovi gotovo bez mirisa i trpka su okusa. Kora drva prilikom sušenja miriši poput amonijaka i gorka je okusa. Divlji kesten Ponegdje pučko mišljenje da je kesten otrovan nije ispravno, jer su svi dijelovi divljeg kestena neotrovni. Stanište: drvo potječe iz Indije i unutrašnjosti Azije odakle se proširilo po čitavoj Evropi, te je odavna vrlo obljubljena sadnja kestena u parkovima i drvoredima. Divlji kesten brzo raste, nema nikakvih zahtjeva, uspijeva u sva­koj zemlji, a dostigne starost i preko 200 godina. Ljekoviti dijelovi biljke: cvjetovi se sabiru u svibnju mjesecu, kora (Cortex Hippocastani) s mladih, najviše do 5 godina starih grana u ožujku i travnju, te zreli plodovi koji padaju s drva u rujnu i listopadu. Ljekovite i djelotvorne tvari: ljekovito djelovanje kao i ljekovite tvari divljeg kestena još su premalo poznate i cijenjene. Fluorescirajući glikozid eskulin, koji se uglavnom nalazi u kori, ima svojstvo da upija ultraljubičaste zrake sunca. Te nevidljive zrake vrše putem nadražaja kože važno ljekovito djelovanje, pa se eskulin upotrebljava za pripremu masti protiv opekotina od sunca. Iz eskulina priređen preparat uzima se s uspjehom kod malarije kao i kod povremene neuralgije. Ta ljekovita tvar nalazi punu primjenu i kod liječenja kroničnog tuberkuloznog oboljenja kože (lupus). Iz divljeg kestena dobivena tinktura isto je tako prikladna kao lijek koji brzo djeluje kod hemoroida. Tekući ek­strakt, koji se priređuje u ljekarnama, isto se s dobrim uspjehom upotrebljava u liječenju hemoroidalnih teškoća te je nadalje vrlo koristan u liječenju lišajeva, ozeblina i proširenih vena. Osim navedenog glikozida eskulina nalaze se daljnje ljekovite tvari u kori, plodu i cvjetovima, kao saponini, tanin, smola, masna ulja i gorka tvar. Plod osim toga sadrži i do 35% škroba. Spojevi masti, saponina i škroba čine divlji kesten prikladnim za liječenje crijevnih oboljenja, proljeva i katara dišnih organa. Kod upale crijeva i proljeva preporuča se čajna mješavina od jednakih dijelova kestenove kore i hrastove kore (br. 119) pri čemu se 1 žlica (čajna) te mješavine upotrebljava za pripremu 1 šalice čajnog oparka. Kod katara svih vrsta uzima se 2 puta dnevno na vrhu noža prah pripremljen od oguljenih plodova divljeg kestena. Primjena u pučkoj medicini: uvarak kestenove kore mnogo se primjenjuje u pučkoj medicini za pranje gangrenoznih rana, kod krvarenja, naročito kod krvarenja iz maternice, krvarenja hemoroida kao i kod kroničnog proljeva, bijelog cvijeta i sluzavog kašlja, i to, kako za unutarnju tako i vanjsku prim­jenu liječenja. Tinktura od cvjetova, koja se priprema tako da se šaka otpaloga cvijeta stavi na močenje u 0,3 litre jake rakije, pa taj pripravak daje lje­kovito sredstvo za masiranje protiv reumatizma i gihta, a 10 do 15 kapi te tinkture uzete prema potrebi, pomaže kod grčeva u želucu i kod nesvjestice. Pečeni plod divljeg kestena, sitno nariban i pomiješan s ječmenim brašnom i octom, upotrebljava se za obloge koji se topli polažu na prsa. Plod divljeg kestena sitno se izreže te se kuha u vodi dok ne nastane gusti uvarak. Taj se uvarak dodaje toploj kupelji te se miješa tako dugo dok se kupelj ne zapjeni. Ovakva kupelj je ljekovita za oboljele od reume.

Karmičke veze

Popularna novoeonska terminologija uvela je pojam takozvanih "karmičkih veza" u sustave osobnog razvoja. Taj se pojam koristi pri opisu vrlo različitih tipova odnosa. Ponekad se karmičkom vezom smatra odnos koji ima posebnu dubinu i snagu, neovisno o njegovom pozitivnom ili negativnom karakteru. Ponekad je riječ o sretnoj i ispunjavajućoj vezi koja se uspješno ostvaruje bez prevelikog truda. Ponekad karmička veza osobi nameće određene obaveze i dužnosti koje nije lako ispuniti. Najekstremniji oblik karmičke veze jest izrazito loš odnos koji snažno opterećuje osobu, stvara joj velike probleme i naizgled ne nudi nikakvo pozitivno rješenje osim dugotrajne patnje. Zajedničko svim tim oblicima odnosa jest snažan intenzitet, bio on pozitivan ili negativan. No, ja ću karmičkom vezom zvati odnos opterećen negativnim duševnim stanjima i djelima koja prema zakonu karmičkog povrata izazivaju odgovarajuće posljedice, odnosno probleme. Karmička je veza, naime, opterećena traumatskim iskustvima te neprirodnim oblicima vezanosti koji su se u sadašnju inkarnaciju prenijeli iz prošlih života. Razlog zbog kojeg se neka negativna iskustva ne otpuste u periodu pročišćenja koje duša prolazi izmđu dviju inkarnacija jest u lekciji koja leži iza takvog iskustva. Lekcije koje nisu naučene prenose u buduće inkarnacije da bi konačno bile svladane. Treba znati da su svi odnosi također sredstvo manifestacije ljubavi - oni su ljubav u akciji. Sva ljudska bića posjeduju potencijal za potpuno ispunjene odnose. Zato je prava pozadina takozvanih karmičkih veza ljubav koja nije do kraja realizirana. Tako se ona ponekad pretvara u mržnju, žudnju, patnju, odnosno najrazličitije druge oblike ljubavnih devijacija. Suština svih međuljudskih odnosa jest ljubav i ona će se nastojati ostvariti u svojem najčišćem i najizvornijem obliku, pogotovo kad je riječ o odnosima s bliskim osobama. Međutim, ukoliko je netko opterećen traumatskim iskustvom i lošim navikama, neće mu biti lako prepoznati ljubav kao izvornu prirodu odnosa, pogotovo onda kada odnos prijeđe u svoju negativnu suprotnost pa umjesto da bude izvorom sreće, postane izvorom velike patnje. Sređivanje odnosa koji su se na bilo koji način pogoršali jedan je od najtežih životnih procesa i vjerojatno najveći problem s kojim se ljudska rasa u ovome trenutku suočava. Upravo zato ovo polje zahtijeva posebnu pozornost.

Karma

Pored duševnog i tjelesnog zdravlja, skladni odnosi čine temelj kvalitetnog života. Upravo o odnosima ovisi da li će neka osoba biti sretna ili ne. O odnosima također ovisi da li je određena osoba uravnotežena ili ne. Osoba koja izbjegava odnose s drugim ljudima ili je većina njenih odnosa loša, ne može se nazvati zdravom osobom. Tako su odnosi i njihova kvaliteta vrlo dobro dijagnostičko sredstvo jer direktno ukazuju na stanje u kojem se osoba nalazi. Čovjek mora imati barem jedan kvalitetan odnos da bi uopće mogao početi s bilo kojim oblikom terapijske intervencije. Ukoliko ga nema, neće imati pravi motiv za ostvarenje promjene koju donosi terapijska intervencija, neće moći dobiti potrebnu podršku i potvrdu o uspješno izvedenoj intervenciji od bliske osobe iz svoje neposredne okoline, niti će imati odnos kao osnovno sredstvo kroz koje se manifestira i ostvaruje novonastalo stanje svijesti. Tada je bolje da terapijska intervencija započne kreiranjem jednog kvalitetnog odnosa, a tek kad se odnos ostvari osoba može prijeći na druge vrste rada. Odnosi predstavljaju izuzetno bitnu dimenziju ljudskog postojanja. Ako malo pažljivije promotrimo što je to u stvari sam život, doći ćemo do saznanja da je život u svojoj suštini proces koji se odvija između ljudi, odnosno odnos između bića koja tvore životni lanac. Ukoliko postoji odnos, postoji i život. Život bez odnosa nije moguć. Kada život sagledamo s nivoa duhovne realnosti, tada postoji direktna povezanost svih oblika života i svih bića koja ga sačinjavaju. Naime, potražimo li zajednički nazivnik različitim mističnim iskustvima, onda će to biti stanje sveopćeg jedinstva. Bog je sveprisutan i jedan upravo zbog toga što čini samu suštinu svih pojedinačnih životnih formi. Ukoliko kod duhovnog iskustva ne postoji razlika između objekta i subjekta, ukoliko svi pojavni oblici imaju istovjetnu suštinu, tada na energetskoj i spiritualnoj razini postoji svojevrsna mreža odnosa između svih živih bića. Upravo zato nije moguće ne biti u odnosu - samim svojim postojanjem mi smo već uključeni u mrežu mnogobrojnih odnosa. Čak i u ekstremnim slučajevima kao što je, na primjer, spiritualno pustinjaštvo, postoji neka vrsta odnosa koja pustinjaku omogućuje kontinuiran razvoj, a to je odnos između pustinjaka i Boga. Zato odnosi ne moraju nužno postojati samo između tjelesnih bića. Iako su konkretni međuljudski odnosi najbitnija vrsta odnosa, za mnoge će ljude veoma bitan aspekt odnosa činiti neka vrsta komunikacije s duhovnim bićima. Ono što je ovdje bitno jest da odnosi neminovno postoje i ostvaruju se između svjesnih bića, bila ona tjelesna ili bestjelesna. Svaki je odnos, između ostalog, sredstvo pomoću kojeg bića koja jesu u odnosu ostvaruju svoje ciljeve. Niti jedan cilj na kojem netko radi ne može biti ostvaren isključivo samostalnim naporima. To, naravno, ne znači da treba podilaziti vlastitim slabostima i oslanjati se pretjerano na druge, odnosno biti ovisan o tuđoj pomoći. To znači da odnosi neminovno postoje i služe kao sredstvo ostvarenja naših ciljeva, htjeli mi to li ne. Pomoć drugih ljudi, njihovo usmjeravanje, suradnja ili inspiracija omogućit će nam ostvarenje najrazličitijih ciljeva, kako onih dubokih, tako i onih svakodnevnih. Istovremeno, kvalitetna suradnja s drugim ljudima također dovodi i do "sinergije", što je pojam koji označava stvaranje nove kvalitete koja nastaje udruživanjem određenog broja ljudi usmjerenih prema zajedničkom cilju. Tako, na primjer, zbroj energija petoro ljudi nije pet, nego otprilike sedam. Zato se udruženim snagama daleko lakše ostvaruju osobni ciljevi. Neki ljudi možda smatraju da odnosi nisu bitni ili da čak koče individualni razvoj. Premda kod raznih osoba mogu postojati različite sklonosti (prema individualizmu ili socijalizaciji), činjenica je da se ljudi razvijaju na dva osnovna načina: - kroz samostalan rad na sebi - kroz odnose s drugim ljudima i zajednicom. Svim velikim individualistima jednostavno treba publika koja će prepoznati i potvrditi njihova individualna dostignuća. Istovremeno i svakoj će izrazito društvenoj osobi nužno trebati periodi samoće kako bi se pozabavila osobnim potrebama, razvila kreativnost ili uz odmak sagledala zbivanja koja prate njen društveni život. Individualni osobni razvoj provjerava se i potvrđuje kroz odnose, a neki tipovi odnosa ga direktno potiču. Postoji čitav niz odnosa koje možemo smatrati sredstvom našeg razoja. Izvorna intencija većine odnosa u kojima se nađemo jest učenje određene lekcije i mogli bismo ih povezati s tri osnovna cilja našeg postojanja kao ljudskih bića. Neki odnosi služe prvom cilju, a to bi bilo duhovno prosvjetljenje. Drugi odnosi potpomažu našu kreativnu realizaciju. Treći služe našem duševnom pročišćenju.

Mandala

Koloidno srebro

Da li ste svjesni da postoji jedan od mnogih lijekova za mnoge bolesti koje možete napraviti i kod kuće, sami. Cijena izrade takvog lijeka je zbilja smješna kad usporedite s cijenama konvencionalnih lijekova u apotekama. Naravno, nitko vam ništa ne govori o tome jer ne biste trošili inače vaše novce na tablete koje djeluju, ali uzrokuju možda i neke druge štete... Ma neće valjda... zaključite. I poslije imate neki osip ili alergije, a ponekad uzrokuju i neugodnije nus-pojave. Zašto bi se izlječili? Da li je to nekome ( osim možda vama najdražim osobama ) stalo ??? Pa ako bi svi bili zdravi, pa tko bi trebao doktore, medicinske usluge, farmaceutske proizvode... Neki bi zbilja ostali bez velikih svota novaca. KAKO NASTAJE BOLEST ? Negativne emocije kao stres, žalost, ljubomora, nezadovoljstvo sobom, brige, zavist i druge, dovode u određenom dijelu mozga do pretvaranja bioenergije u neku drugu vrstu energije koja se u tijelu potroši. Ova pojava dovodi do nedostatka bioenergije neophodne za normalno funkcioniranje mozga. Da bi se mozgu, kao organu koji ima najveću važnost, u ovim slučajevima omogućio normalan rad, priroda se pobrinula da nedostajuću bioenergiju dovede iz aure. Bioenergija je u slojevima aure smještena u posebnim punktovima oblika elipsoida,koji imaju veliki energetski naboj. Nivo bioenergije u elipsoidima određuje naše psihofizicko stanje. Ako je bioenergija na potrebnom nivou, organi su zdravi i obrnuto. Svakom organu za svaku bolest odgovara određen elipsoid. Kasnije započinje proces zatvaranja čakre koja ga u normalnim uvjetima snabdijeva bioenergijom iz okolnog prostora. Zatvaranje čakri jos više pogoršava bioenergetsku situaciju u organu i ubrzava pojavu bolesti. Zbog toga - rješavajmo UZROK a ne POSLJEDICU bolesti. Dobra stara poslovica ionako kaže: bolje spriječiti, nego lječiti. Ako ste vlasnik neke farmaceutske industrije ili doktor koji gleda da samo zaradi novce, to vam nije u cilju. KOLOIDNO SREBRO - ŠTO JE TO ? Trenutno je poznato da koloidno srebro ubija preko 650 raznih bolesti, uključujući i AIDS i rak !!! ( Nemojte sad: ma da, to je nemoguće. Tko vam je to rekao? Kome je u interesu da NEZNATE ?) Idemo polako, upoznajmo što je to i kako se može napraviti kod kuće. 1. Što znači koloidno? Riječ koloidno znači da je nešto toliko malo da je raspršeno, a NE OTOPLJENO u otapalu ( vodi ). Djelići su toliko mali da niti ne sjednu na dno niti plutaju po površini. Oni su ionizirani, tako da svaki djelić ima isti naboj i jedan drugog odbijaju. U slučaju koloidnog srebra, djelići su veličine 1/7000 od veličine crvenog krvnog zrnca, što ga čini vrlo prilagodljivim. 2. Što je s čistoćom? Koliko traje? Koloidno srebro, za razliku od ostalih suplemenata, ne može se "pokvariti" jer ni jedan živi organizam ne može živjeti u koloidnoj otopini. Kada je koloidno srebro napravljeno metodom niskog napona, nakon nekog vremena, poneki ioni gube naboj i priklanjaju se drugim ionima koji su u im najbliže. Kad se to desi, koloidno srebro mijenja boju jer se nakupina poveća tako da počinje lomiti svijetlost. Ovisno o tome kako je koloidno srebro napravljeno ( napon, čistoća vode, uvjeti... ), ono mijenja boju od svijetložute do zlatne, a ponekad i poprimi sivkastu boju. Ništa od toga ne mijenja efikasnost koloidnog srebra. Čak i kad je tamnosmeđe ili tamnoljubičaste boje, neće biti otrovno, ali se tada samo teže asimilira, odnosno prilagođava. Kada se koloidna otopina radi pomoću visokog napona, ona se tada stabilnije ponaša kod čuvanja, te ima jako dugi vijek trajanja. 3. Dakle, koloidno srebro nije nikad otrovno ili opasno? Koloidno srebro se radi ISKLJUČIVO U DESTILIRANOJ VODI, tj. voda ne smije imati nikakvih minerala ili bilo čega otopljenog u sebi. Inače bi se srebrni ioni povezali s otopljenim mineralima i mogli činiti soli ili otrovne supstance. ( srebrni nitrat ili srebrni klorid ) Dakle, najbolja je čista voda dobivana destilacijom, odnosno kondenzacijom vodene pare. 4. Što u vezi argirije, bolesti vezanoj uz "plavu kožu" ? Nikada nitko nije ikada prijavio niti jedan slučaj koji je vezan uz upotrebu koloidnog srebra. Tu bolest vežu uz prekomjerno uzimanje srebrnih soli ( srebrni nitrat ) koja sadrži otrovne supstance. Bilo koja količina koloidnog srebra ne može uzrokovati argriju. 5. Koja je koncentracija najbolja? Koliko koloidnog srebra treba konzumirati? Mjera za koncentraciju je ppm ( od parts per million ), odnosno broj čestica u milijun komada. Svjetski stručnjaci za zdravlje širom svijeta slažu se s tim da je prisustvo srebrnih iona u bilo kojoj koncentraciji u ljudskom tijelu dobro za zdravlje. Izvanredne rezultate pokazala je koncentracija od 0,33 ppm-a ( 1/3 ppm !!! ). Neki proizvođači koloidnog srebra proizvode čak 1000 ppm-a, dobivenih sa velikim naponom. No, odlične rezultate pokazuju sve koncentracije. Preporuka je oko 2 - 4 čajne žlice dnevno. 6. Što se dešava ako se predoziramo? Možemo li uzeti previše? Jedina negativna strana uzimanja odjednom u početku previše koloidnog srebra je Herxeimerov efekt, a to je slučaj kad srebro ubije previše patogenih tvari da ih tijelo ne može odjednom izbaciti iz sebe normalnim putem, već ih izbacuje sekundarnim putevima - preko pluća, sinusa ili kože. Koloidno srebro je najbolji antibiotik koji ubija SAMO bakterije koje nisu poželjne u tijelu, a ostavlja npr. one koje su nam potrebne za probavu ili slično ( acidofil ). Također ubija viruse i gljivice. Cjelokupni tekst ( na engleskom ) sa upotrebom koloidnog srebra skinite ovdje. Kako napraviti KOLOIDNO SREBRO ? Evo optimalne izrade koloidnog srebra kojeg možete vrlo lako napraviti i kod kuće. Uzmite pola litre DESTILIRANE vode i ulijte ju u čistu staklenu ili plastičnu posudu. Za elektrode možete upotrebiti žicu ili foliju od čistog srebra ( a pogodni su i srebrni predmeti kao što su npr. 2 žlice iz srebrnog kuhinjskog kompleta - ionako vam stoji bezveze u ormaru ). Razdvojene elektrode stavite u posudu, pričvrstite ih nekako i pustite ISTOSMJERNU struju između 12 - 40 V. To možete dobiti i raznim stabiliziranim ispravljačima ( adapterima za struju 12 - 40 V ) ili baterijama ili akumulatorima. Npr. možete povezati serijski 2 ili 3 akumulatora od 12 V, tako da dobijete 24 ( sa 2 ), odnosno 36 V ( sa 3 akumulatora ). No, dovoljno je već i 12 V da bi proces uspješno završili. Ovisno o naponu i temperaturi vode ( najbolje ju je malo zagrijati oko 30-40 stupnjeva C ), nakon 15 - 40 minuta se pojavi maglica oko jedne elektrode. Proces pustimo da traje oko 30-60 minuta i tada se maglica raziđe u vodi i otopina opet postaje prozirna. Isključimo struju, prelijemo u neku posudu u kojoj ćemo uskladištiti koloidno srebro. Najbolje u staklene boce od tamnosmeđeg ili tamnoplavog stakla ( npr. od piva !!! ). I čuvamo ga na tamnom mjestu, jer na suncu se brže deioniziraju čestice, pa dulje traje i efikasnije je ako se čuva na tamnom mjestu. Mnogi ljudi su probali i vidjeli utjecaj najboljeg prirodnog antibiotika - koloidnog srebra. Osobno ga pijem i mogu reći da sam vrlo rijetko bolestan, bolje se osjećam i lakše podnosim neke teške situacije vezane uz promjenu vremena i slično. Neki ljudi zahvaljuju koloidnom srebru što su preživjeli bezizlazne situacije kada su i doktori rekli da "nema više spasa". Izgleda da balansira tijelo tako da se ono bolje može zaštititi od dnevnih napasti sa raznih strana. Mnogi me traže da im napravim koju litru, i mnogi koji su počeli koristiti osjećaju pozitivne promjene. Nekima treba nekoliko mjeseci da se to manifestira, a neki za par dana već osjećaju promjene. Ali zapamtite: ovo rješava samo POSLJEDICE mnogih bolesti, ali UZROKE ustvari treba odstraniti ( gubitak energije na razne načine - stres, nervoza, uzimanje nezdrave hrane... )!!! Evo i direktan link na forumu gdje smo obilno raspravljali o koloidnom srebru: http://www.galaksija.com/forum/viewtopic.php?t=198